Pređi na sadržaj

Srbi

Izvor: Викицитат

Srbi su južnoslovenski narod koji pretežno živi na Balkanskom poluostrvu i u Panonskoj niziji. Srbi dele jedinstveno poreklo, kulturu, istoriju i jezik. Uglavnom žive u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, a takođe ih ima i u Hrvatskoj, Sloveniji, Severnoj Makedoniji, Mađarskoj, kao i u raznim zemljama srpske dijaspore.

A · B · V · G · D · Đ · E · Ž · Z · I · J · K · L · Lj · M · N · Nj · O · P · R · S · T · Ć · U · F · H · C · Č · · Š
  • Mi smo u miru pitom i ponosit narod, a u ratu zna se kakvi smo!
  • Srbin ima jednu miso
    U srce mu Bog upiso:
    Da on svakom dobra želi,
    Da sirotu ne ucveli,
    Da daruje ko mu traži
    I bol svačij da ublaži.
    Samo Srbin nema sloge,
    Otuda mu bede mnoge.
  • U koga se sačuvao čisti jezik ilirski, u koga običaji; ko li nam je ponajviše gajio od koljena do koljena narodne pjesme ilirske? U svakom odgovoru naći ćete Srblje i Srpstvo. Kako dakle, da se prepiremo, šta je kod Srbaljah, u kojih od oltara do čobana ništa biti ne može, što ne bi narodno bilo; kod Srbaljah, od kojih mi jezik u svoj mudrosti i u svom bogastvu i običaje u svojoj izvornosti učiti moramo, ako hoćemo da ilirski život obnovimo; kod Srbaljah, koji su svetinji svoga Srpstva onaj narodni duh i ono rodoljupstvo uzdržali, kojim smo i mi u novije doba radi sloge prostranim imenom ilirstva novim životom uskrsnuli; kod Srbaljah, koji su nam od starine sve sačuvali, a kojima mi malo ili sa svim ništa glede samoga narodnoga života dati ne možemo… Sav svijet znade, da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli; nu nama još niti iz dalekala nije na um palo ikada tvrditi da to nije srpski, već ilirski jezik; pače ponosimo se i hvalimo Bogu Velikome, što mi Hrvati s braćom Srbima sada jedan književni jezik imamo.
  • Zar ima šta na svetu,
    Zar lepši vrlina,
    Što bi mi draže bilo
    Od srpskog imena!
    • Draga Dimitrijević Dejanović, Moja ljubav (1862), strofa 3.
  • Ostav’ se, srpska sele,
    Nemila tuđina,
    Pa samo ljubi verno
    Ta ljubi Srbina!
    • Draga Dimitrijević Dejanović, Žena sam… (1862), strofa 2.
  • Ubijaju jedan narod. Gde? U Evropi. Ima li koga da to posvedoči? Svedok je jedan: ceo svet. A vlade, vide li to? Ne vide.
  • Ko je junak?
    Ko za rod svoj sve prezire,
    I s njim samo sebe slavi,
    Ko za nj živi i umire,
    To je danas junak pravi,
    Tom pristoji krasan čin:
    Ja sam Srbin, slave sin”.
  • Nema pod nebom junačnijega naroda od srpskoga… ali ni nesrećnijega!…
  • Slobodan sam svetu reći
    I s ponosom kazatʼ javno:
    Da je moje ime slavno,
    Da se Srbin zovem ja.
  • Večita borba za opstanak očeličila je Srbe i od njih stvorila ratnički narod.
  • Tvrdim da će moja noga stati na tlo slobodne Srbije. Dočekaćemo i ja i moj namučeni narod propast komunizma, a Srbi više neće davati svoje živote za tuđe interese!
  • Sr­bin se ne po­sta­je či­nom ro­đe­nja već na is­pi­ti­ma vr­li­na.
  • I kad Srbin sam zna da nije najumnija glava, žena mu sikće da je bolji od ostalih, a majka tvrdi da je najpametniji na svetu. Ako neće da se gura zbog sebe, mora zbog njih, da ih ne razočara.
  • Ko posla ovoga ne razumije, mogao bi reći da je i ime Srbi od današnje Srbije, kao npr. Slavonac od Slavonije, Hercegovac od Hercegovine, Crnogorac od Crne gore i t. d.; ali koji štogod od Slavenske istorije upravo poznaje onaj mora znati da su Srbi s tijem imenom u naše zemlje došli, i zemlja se od njih tako prozvala. Gdje je današnje Srbije južni kraj (Kosovo i Metohija) ondje je stare bila srijeda, a krajevi su joj dopirali od Dunava do Arhipelaga, i od Adrijatičkoga mora do u Maćedoniju. I ja mislim da je ovo ime Srbija postalo u novija vremena, pošto je Srpsko carstvo propalo; jer ne znam bi li se gdje moglo naći da se koji od našijeh kraljeva ili careva zvao kralj ili car od Srbije, nego Srbljem. Dobrovski i Šafarik dokazali su da su se Srbi negda zvali svi Slavenski narodi, i da je ime Srbi starije nego i Slaveni ili Sloveni.
  • Srpkinja je moja dika
    Srpski se ponaša,
    Srpske duše, srpska lika,
    Vilinskoga stasa.
  • Neka Srbi sačuvaju ovaj spomenik! On će naučiti njihovu decu šta vredi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im po kakvu su cenu platili njihovi očevi.
  • Vi ne polazite ni na italijanski, ni na ruski ni na francuski front. Vi polazite u borbu protiv jednog novog neprijatelja, opasnog, žilavog, hrabrog i oštrog. Vi polazite na srpski front i Srbiju, a Srbi su narod koji voli slobodu i koji se bori i žrtvuje do poslednjeg. Pazite da vam ovaj mali neprijatelj ne pomrači slavu i ne kompromituje dosadašnje uspehe.
    • Ovako je govorio svojoj vojsci nemački general, feldmaršal August fon Makenzen pred polazak na srpski front 1915.

Nj

[uredi]
  • Ta Srpkinja budi sele
    Pa nekʼ kaže svet:
    „Srpkinja je cela sveta
    Najdičniji cvet!”
    Kad te vidi nekʼ uzdahne
    Ćerka tuđina:
    „Bože, Bože što ja nisam
    Dična Srpkinja!”
    • Đena Pavlović (1851–1901), Srpkinja, strofa 1.
  • Uprkos svemu ja verujem u budućnost vašeg naroda. Duh Kosova, Karađorđa, Kumanova i Kajmakčalana ponovo će se probuditi. Mora se, međutim, brzo probuditi, jer bez njega ćete možda ponovo doživeti vreme robovanja koje ni u čemu neće zaostajati za onim pretrpljenim koje su vaši stari pobedili žrtvovanjem i junaštvom. Sudbina vam je u vlastitim rukama: blistava budućnost ili ponovo ropstvo!
  • Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas. A imate i onaj veličanstveni dar da vas sećanje na te junake zna toliko nadahnuti da vam vlastiti život više ništa ne znači. To je zato što lik tih legendarnih junaka izlazi iz vas samih. Sačinjen je od komadića koje odaje vaša duša. Urođeni zdrav razum vam je u tim junacima „koji su u stvarnosti često bili sasvim drugačiji” pronašao pravi i možda jedini način da održite netaknutim svoj nacionalni ideal. Da bi ste očuvali patriotizam i kult svojih nacionalnih junaka pomogla vam je vaša religija. Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći, u narodnu tradiciju. Istina, vi osećate, poput svakog čoveka koji zaista razmišlja, da postoji nešto neodredljivo, nešto suviše uzvišeno da bi se pojmilo, nad nama, nešto što natkriljuje svet i upravlja njime. Međutim vi niste religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u večnog i svemoćnog glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vaš „bog” nosi oklop i bradu Kraljevića Marka, šajkaču vašeg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakčalana i Dobrog polja.
    • Arčibald Rajs, Čujte Srbi
  • Posle tolʼkih bojevah kervavih,
    Koe si vodio za svoju slobodu,
    Posle tolʼkih raznih žertvah pravih,
    Koe si prineo na spas, svomu rodu,
    Posle bede i kervava znoja:
    Serbski rode! gde su prava tvoja?!
    • Janko Tombor (1825–1911), Serbstvu! (1852), strofa 1.
  • Srpski narod je velika iskušenja pretrpio, mnogo se sa sudbinom svojom borio, mnogo stradao, otimajući se od nesreće i propasti. On se nalazio između zapada i istoka kao između dva tvrda kamena, koje su ga trla. Na njega je i danas jošt zinula i hala i vrana.
  • Ponekad je teško biti Srbin, ponekad časno, ali nikada dosadno.

Š

[uredi]
  • Ti ne budi, Srpče drago,
    Sivi tiću moj,
    Ti ne budi nikad crvak —
    Sokolski mi stoj!
  • O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga
    Okalja vam obraz čist ko sunce s neba!
    Ne idite, braćo, od rodnoga praga,
    Jer mučenoj zemlji mučenika treba…
    • Aleksa Šantić, Seoba (1902), strofa 7.

Potreban izvor

[uredi]
  • Srpska vojska je prva i najhrabrija vojska u Evropi. Ja to znam iz sopstvenog iskustva, jer sam protiv nje pošao da ratujem na Dunavu. Gospodo, šta ste mi učinili toga dana; posle borbe koja je trajala svega pola sata, vi ste uništili moju diviziju. Moji bataljoni bili su prosto zbrisani vašom užasnom vatrom.
  • Srpska epska književnost biser je u evropskoj riznici, koji će nemački pesnici tek otkrivati u narednim stolećima. Divim se tim čvrsto izvajanim likovima i karakterima protkanim onim dubokim, doslednim osobinama, koje zaslužuju poštovanje zbog vernosti sebi i ne odstupanja od svoje vere u ideje i zaveštanja predaka.
  • Srbija – to je jedna od najlepših i nahrabrijih stranica istorije čovečanstva. Srbija – to je potpuno junaštvo.
    • reči admirala Kolčaka na banketu u Čeljabinsku februara 1919.
  • Greje me ovde jug! Na kraju, ovde su svi ljudi – LjUDI! Istorija ove zemlje koračala je samo za slavom! Ta zemlja je patila, živela, preživela i ostala tu, da uvek bude tu! Čini mi se da su Srbi isto toliko Rusi koliko i mi.
  • Svi Srbi u austrijskim i madžarskim zemljama imaju mnogo lukavosti, prirođene duhovitosti i pritvorenosti,seljaci nisu tako glupi i budalasti kao u ostalim zemljama…
  • Srbi su narod bez zakona i bez vere. To je narod razbojnika i terorista.
    • Izjava Žaka Širaka, predsednika Francuske, za ručkom, juna 1995. povodom sastanka Šefova vlada država članica EU
  • Srbi bezgranično veruju u svoju sposobnost da se takmiče sa dostignućima najmoćnijih nacija sveta.
    • R.G.D. Lafan (Engleska), 1917.
  • Sve smo učinili da buduća pokolenja još dugo pominju ne samo nas, nego i našu familiju.
  • Srbe treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti.
  • Evropa se spasila Turske invazije zahvaljujući uglavnom Srbima. Oni su bili meso koje je išlo u klanice za spas drugih.
  • Srbe više cenim od Hrvata ali su me Srbi više puta ujeli za srce.
  • Hrvati nemaju nikakvu predstavu o državnosti i neće je nikada ni imati. Nasuprot njima, Srbi su narod koji je određen da ima državu i koji je kao narod održan. Njihova ideologija je velikosrpska. U njima postoji bezobzirna snaga otpora.
  • Kakvi smo mi to ljudi? Kakav smo mi to narod?… Između Azije i Evrope, na granici vera, carstava, ginuli smo nerazumno, više za druge nego za sebe… i ne stekosmo ni jednog vernog prijatelja. Taj nesrećni i prokleti srpski narod! U Evropi smo danas jedina država koja nema nijednog istinskog prijatelja. Nijednog! Ali nas Bog opet sačuva. Sačuva nas zbog nečeg. I za nešto.

Spoljašnje veze

[uredi]