Hrvati

Hrvati su južnoslovenski narod, koji pretežno živi u Hrvatskoj, gde čine oko 90% stanovništva.

Citati

„ Pametan Srbin nikada ne može ozbiljno reći: „Srpsto mi je dosta“, Srbi, Hrvati, Česi, Slovenci, Poljaci, Bugari - jaki su samo ako im se narodnost razvija i utvrđuje u slavjanstvu. Ako izađu iz tog skupa, tuđin će ih lako pogubiti. Mi smo razne grane jednog stabla, strune istih gusala, delovi smo jednog tela. Kad je samo jedan njegov deo ranjen, celo telo pati. (Ljudevit Vuličević) ”

„ Hrvati su najhrabriji narod na svetu, ne zato što se nikoga ne boje, već zato što se ničega ne stide. (Jovan Dučić) ”

„ U Drugom svetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobedili i mi nemamo razloga da se nikome izvinjavamo. Ono što traže od Hrvata - ’ajde idite u Jasenovac, kleknite ovde... Mi nemamo ni pred kim’ šta klečati! Mi smo dva puta pobedili, a svi drugi samo po jednom. Mi smo pobedili 10. 4. kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku i pobedili smo posle rata kada smo se našli s pobednicima, za pobedničkim stolom. (Stjepan Mesić) ”

„ Ako hrvatskom narodu damo pravo da napusti Jugoslaviju, onda Hrvati ne mogu ni drugima uskratiti pravo da sami biraju. (Slobodan Milošević) ”

„ Hrvati nisu imali literature osim srpske literature. (Milan Paroški) ”

„ Hrvati su izmet ljudskog roda. (Adolf Hitler) ”

„ Političke povjesnice s ovim prostorom svjedoče kako Hrvatska vojska nikada nije imala osvajačke ciljeve, kao što ni hrvatska politika nije imala namjere prisvajanja tuđih prostora. Oduvijek je hrvatski branitelj i bojovnik, stoga bio čuvar svoga, a ne napadač, provalnik ili razaratelj. Oduvijek su Hrvati branili svoj dom i domovinu na načelima koja se temelje na pravu i pravdi, a oni su se razvili iz hrvatske državotvorne tradicije i ponajbolje određuju bit hrvatskih nacionalnih obrambenih zadataka. I upravo, zahvaljujući takvoj orijentaciji hrvatsku državotvornu kroniku nalazimo u zakonodavstvu, u civilizacijskim normama i u pravnim standardima svjetske razine. (Gojko Šušak) ”

„ Hrvati, o kojima je Vuk onako dobro rekao da imaju državu (kakvu to je njihova stvar) i da im treba još samo narod, sasvim su pravo sudili kada su prionuli da stvore sebi jezik: nije li jezik najbitnija odlika naroda? Tako je postao od srpskog jednog dialekta hrvatski jezik; onako isto kao što je, postao i jedan zemaljski (po analogiji, sa naški?), po G. Jagiću, bosanski jezik. Ako je Hrvatima taj jezik dobar, i oni se njim sporazumevaju, mi protiv toga nemamo ništa. Mi smo im dali osnovu, oblike, i zakone; reči, ako im nisu dobre one koje smo im mi dali, mogu, slobodno, i sami praviti; mogu ih, po nama, ako hoće, uzimati i iz Volapika. To je njihov, hrvatski jezik, i oni ga mogu udešavati kako hoće. Nas se tiče naš, srpski jezik; njega moramo čuvati od svega što bi moglo štetno uticati na čistotu njegovu, pa i od Hrvaština. (Ljubomir Nedić) ”