Pređi na sadržaj

Prosvetiteljstvo

Izvor: Викицитат

Prosvetiteljstvo (ili doba razuma) je razdoblje od 1650-ih do 1780-ih tokom kojeg su intelektualne i kulturalne snage u Evropi davale naglasak razumu, analizi, i individualizmu nasuprot tradicionalnim linijama autoriteta.

Citati[uredi]

„Nikada nismo nameravali da prosvetlimo obućare i sluge — to je na apostolima. (Volter)”


„Prosvetljenje je izlazak čoveka iz svoje samonametnute nezrelosti. Nezrelost je nesposobnost da se koristi svoje razumevanje bez uputstva drugog. Ova nezrelost se nameće sama od sebe kada njen uzrok nije u nedostatku razumevanja, već u nedostatku odlučnosti i hrabrosti da se koristi bez vođstva drugih. (Imanuel Kant)”


„Nemilosrdno prema sebi, prosvetiteljstvo je iskorenilo i poslednji ostatak sopstvene samosvesti. (Maks Horkhajmer)”


„Ima ljudi čiji se ceo život sastoji u tome da uvek kažu ne. Ne bi bilo malo dostignuće da se može pravilno reći ne, ali ko ne može više, sigurno ne može to učiniti kako treba. Ukus ovih onih koji govore protiv je kao efikasne makaze za orezivanje ekstremiteta genija; njihovo prosvetljenje je kao velika sveća za plamen entuzijazma i njihov razum blagi laksativ protiv neumerenog zadovoljstva i ljubavi. (Fridrih fon Šlegel)”


„Hrabrost je da se isprazni pred svakim pitanjem koje postavlja filozofa. On mora da je poput Sofoklovog Edipa, koji, tražeći prosvetljenje u vezi sa svojom strašnom sudbinom, nastavlja svoje neumorno ispitivanje iako naslućuje da ga u odgovoru čeka užasan užas. Ali većina nas nosi sa sobom Jokastu u svojim srcima, koja moli Edipa, zaboga, da se više ne raspituje. (Artur Šopenhauer)”