Pređi na sadržaj

Na Drini ćuprija

Izvor: Викицитат
Most se ne menja ni sa godinama ni sa stolećima, ni sa najbolnijim promenama ljudskih odnosa. Sve to prelazi preko njega isto kao što nemirna voda protiče ispod njegovih glatkih i savršenih svodova.

Na Drini ćuprija je roman srpskog književnika i nobelovca Ive Andrića.

Kako je teško odgovarati, nemoguće sve kazati, a nezgodno prećutati!

Citati

[uredi]
  • Već je šesta godina prošla od poslednjeg kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor bio lahak i bogat; bez teškoća je nađen potreban broj zdrave, bistre i naočite muške dece između desete i petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali decu u šumu, učili ih da se pretvaraju da su maloumni ili da hramlju, odevali ih u dronjke i puštali u nečistoće, samo da izbegnu aginom izboru. Neki su i stvarno sakatili rođenu decu, sekući im po jedan prst na ruci.
    • II
  • Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju ništa u životu lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.
    • IV
  • Radeći predano on se odavno bio pomiri sa saznanjem da je naša sudbina na zemlji sva u borbi protiv kvara, smrti i nestajanja, i da je čovek dužan da istraje u toj borbi i onda kad je potpuno bezizgledna.
    • V
  • Svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina.
    • V
  • Očajni ljudi čine očajne napore da bi izgledali mirni i ravnodušni, gotovo lakomisleni.
    • V
  • Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga što voli.
    • V
  • Nema vlasti bez bune i zavere, kao što nema imanja bez brige i štete.
    • VI
  • Čovek često misli da čuje ono čega se boji ili čemu se nada.
    • VI
  • Ali nevolje ne traju večno (i to im je zajedničko sa radostima), nego prolaze ili se bar smenjuju, i gube u zaboravu. A život na kapiji se obnavlja uvek i uprkos svemu, i most se ne menja ni sa godinama ni sa stolećima, ni sa najbolnijim promenama ljudskih odnosa. Sve to prelazi preko njega isto kao što nemirna voda protiče ispod njegovih glatkih i savršenih svodova.
    • VII
  • Jer, oni koji vladaju i moraju da tlače da bi vladali, osuđeni su da rade razumno; a ako, poneseni svojom strašću ili natjerani od protivnika, pređu granice razumnih postupaka, oni silaze na klizav put i označavaju time sami početak svoje propasti. Dočim se oni koji su tlačeni i iskorištavani, mogu služe razumom i bezumljem, jer su to samo dvije razne vrste oružja u stalnoj, čas podmukloj čas otvorenoj borbi protiv tlačitelja.
    • VI
  • Oduvek je kod nas tako da po jedna devojka u svakom naraštaju uđe u priču i u pesmu svojom lepotom, vrednoćom i gospodstvom.
    • VIII
  • …na najbezizlaznijem mestu treba tražiti izlaz.
    • VIII
  • …oči gledaju, usta govore, čovek traje, ali života, pravog života nema više.
    • IX
  • Po prirodnom zakonu svet se odupirao svemu što je novo, ali nije u tome išao do kraja, jer je u većini život uvek važniji i preči od oblika u kome se živi. Samo u izuzetnim pojedincima odigravala se dublja, istinska drama borbe između starog i novog. Za njih je način života bio nerazdvojno i bezuslovno vezan sa životom samim.
    • XI
  • …kako je teško odgovarati, nemoguće sve kazati, a nezgodno prećutati!
    • XIII
  • …nije važno koliko čovek vremena uštedi, nego šta s tim ušteđenim vremenom radi; ako ga na zlo upotrebi, onda bi bolje bilo da ga nema.
    • XVI
  • Otkud ćuprija na ovom svetu i kako je prva ćuprija postala? Kad je Alah dželešanahu, biva, stvorio ovaj svijet, zemlja je bila ravna i glatka ko najljepša savatli tepsiju. To je bilo krivo šejtanu koji je zavidio čoveka na tom božjem daru. I dok je zemlja bila još onakva kakva je ispod božje ruke izišla, mokra i mehka ko nepečena ćasa, on se pirkradi i noktima izgrebi lice božje zemlje, koliko je god mogao više i dublje. Tako su, kako priča kazuje, postale duboke rijeke i provalije što odvajaju kraj od kraja i dijele ljude jedne od drugih i smetaju im da putuju po zemlji koju im je Bog dao kao bašču za njihovu hranu i izdržavanje. Žao bi Alahu kad vidi šta onaj prokletnik uradi, ali kako nije mogao da se vrati na posao koji je šejtan svojom rukom opoganio, on posla svoje meleće da pomogne i olakšaju ljudima. Kad meleći viđeše kako jadni ljudi ne mogu da pređu one haluge i dubine ni da svršavaju svoje poslove, nego se muče i uzalud gledaju i dovikuju s jedne obale na drugu, oni iznad tih mesta rašire krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila. Tako ljudi naučiše od božjih meleća kako se grade ćuprije, E zato je, poslije česme, najveći sevap sagraditi ćuprijui najveća grijehota dirati u nju, jer svaka ćuprija, od onog brvna preko planinskog potoka pa do ove Mehmed-pašine građevine, ima svog meleća koji. je čuva i drži, dok joj je od Boga suđeno da stoji.
    • XVI
  • Čim jedna vlada oseti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.
    • XVII
  • …gde nema huke, sjaja i pokreta, tamo svet ne ide i ne pazaruje.
    • XVIII
  • Tamo negde daleko u svetu igra se kocka ili bije boj i tamo se rešava i sudbina svakoga od nas.
    • XVIII
  • To je naraštaj pobunjenih anđela, u onom kratkom trenutku dok još imaju i svu moć i sva prava anđela i plamenu gordost pobunjenika.
    • XVIII
  • Svaki ljudski naraštaj ima svoju iluziju u odnosu prema civilizaciji; jedni veruju da učestvuju u njenom raspaljivanju, a drugi da su svedoci njenog gašenja.
    • XVIII
  • …mladi ljudi ne beže od svađe, kao što i mlade životinje lako zameću među sobom besne i grube igre.
    • XIX
  • Ljubavnicima je vreme uvek kratko i nijedna staza nije im dovoljno dugačka.
    • XIX
  • …čovek lako zaboravlja da kaže ono o čem ne voli da govori.
    • XIX
  • Najbednija i najtragičnija od svih čovekovih slabosti nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u opštoj protivnosti sa tolikim njegovim darovima, veštinama i znanjima.
    • XXI
  • …ljubav […], kad je […] iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.
    • XXI

Spoljašnje veze

[uredi]