Na Drini ćuprija
Izgled
Na Drini ćuprija je roman srpskog književnika i nobelovca Ive Andrića.

Citati
[uredi]- Već je šesta godina prošla od poslednjeg kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor bio lahak i bogat; bez teškoća je nađen potreban broj zdrave, bistre i naočite muške dece između desete i petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali decu u šumu, učili ih da se pretvaraju da su maloumni ili da hramlju, odevali ih u dronjke i puštali u nečistoće, samo da izbegnu aginom izboru. Neki su i stvarno sakatili rođenu decu, sekući im po jedan prst na ruci.
- II
- Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju ništa u životu lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.
- IV
- Radeći predano on se odavno bio pomiri sa saznanjem da je naša sudbina na zemlji sva u borbi protiv kvara, smrti i nestajanja, i da je čovek dužan da istraje u toj borbi i onda kad je potpuno bezizgledna.
- V
- Svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina.
- V
- Očajni ljudi čine očajne napore da bi izgledali mirni i ravnodušni, gotovo lakomisleni.
- V
- Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga što voli.
- V
- Nema vlasti bez bune i zavere, kao što nema imanja bez brige i štete.
- VI
- Čovek često misli da čuje ono čega se boji ili čemu se nada.
- VI
- Ali nevolje ne traju večno (i to im je zajedničko sa radostima), nego prolaze ili se bar smenjuju, i gube u zaboravu. A život na kapiji se obnavlja uvek i uprkos svemu, i most se ne menja ni sa godinama ni sa stolećima, ni sa najbolnijim promenama ljudskih odnosa. Sve to prelazi preko njega isto kao što nemirna voda protiče ispod njegovih glatkih i savršenih svodova.
- VII
- Jer, oni koji vladaju i moraju da tlače da bi vladali, osuđeni su da rade razumno; a ako, poneseni svojom strašću ili natjerani od protivnika, pređu granice razumnih postupaka, oni silaze na klizav put i označavaju time sami početak svoje propasti. Dočim se oni koji su tlačeni i iskorištavani, mogu služe razumom i bezumljem, jer su to samo dvije razne vrste oružja u stalnoj, čas podmukloj čas otvorenoj borbi protiv tlačitelja.
- VI
- Oduvek je kod nas tako da po jedna devojka u svakom naraštaju uđe u priču i u pesmu svojom lepotom, vrednoćom i gospodstvom.
- VIII
- …na najbezizlaznijem mestu treba tražiti izlaz.
- VIII
- …oči gledaju, usta govore, čovek traje, ali života, pravog života nema više.
- IX
- Po prirodnom zakonu svet se odupirao svemu što je novo, ali nije u tome išao do kraja, jer je u većini život uvek važniji i preči od oblika u kome se živi. Samo u izuzetnim pojedincima odigravala se dublja, istinska drama borbe između starog i novog. Za njih je način života bio nerazdvojno i bezuslovno vezan sa životom samim.
- XI
- …kako je teško odgovarati, nemoguće sve kazati, a nezgodno prećutati!
- XIII
- …nije važno koliko čovek vremena uštedi, nego šta s tim ušteđenim vremenom radi; ako ga na zlo upotrebi, onda bi bolje bilo da ga nema.
- XVI
- Otkud ćuprija na ovom svetu i kako je prva ćuprija postala? Kad je Alah dželešanahu, biva, stvorio ovaj svijet, zemlja je bila ravna i glatka ko najljepša savatli tepsiju. To je bilo krivo šejtanu koji je zavidio čoveka na tom božjem daru. I dok je zemlja bila još onakva kakva je ispod božje ruke izišla, mokra i mehka ko nepečena ćasa, on se pirkradi i noktima izgrebi lice božje zemlje, koliko je god mogao više i dublje. Tako su, kako priča kazuje, postale duboke rijeke i provalije što odvajaju kraj od kraja i dijele ljude jedne od drugih i smetaju im da putuju po zemlji koju im je Bog dao kao bašču za njihovu hranu i izdržavanje. Žao bi Alahu kad vidi šta onaj prokletnik uradi, ali kako nije mogao da se vrati na posao koji je šejtan svojom rukom opoganio, on posla svoje meleće da pomogne i olakšaju ljudima. Kad meleći viđeše kako jadni ljudi ne mogu da pređu one haluge i dubine ni da svršavaju svoje poslove, nego se muče i uzalud gledaju i dovikuju s jedne obale na drugu, oni iznad tih mesta rašire krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila. Tako ljudi naučiše od božjih meleća kako se grade ćuprije, E zato je, poslije česme, najveći sevap sagraditi ćuprijui najveća grijehota dirati u nju, jer svaka ćuprija, od onog brvna preko planinskog potoka pa do ove Mehmed-pašine građevine, ima svog meleća koji. je čuva i drži, dok joj je od Boga suđeno da stoji.
- XVI
- Čim jedna vlada oseti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.
- XVII
- …gde nema huke, sjaja i pokreta, tamo svet ne ide i ne pazaruje.
- XVIII
- Tamo negde daleko u svetu igra se kocka ili bije boj i tamo se rešava i sudbina svakoga od nas.
- XVIII
- To je naraštaj pobunjenih anđela, u onom kratkom trenutku dok još imaju i svu moć i sva prava anđela i plamenu gordost pobunjenika.
- XVIII
- Svaki ljudski naraštaj ima svoju iluziju u odnosu prema civilizaciji; jedni veruju da učestvuju u njenom raspaljivanju, a drugi da su svedoci njenog gašenja.
- XVIII
- …mladi ljudi ne beže od svađe, kao što i mlade životinje lako zameću među sobom besne i grube igre.
- XIX
- Ljubavnicima je vreme uvek kratko i nijedna staza nije im dovoljno dugačka.
- XIX
- …čovek lako zaboravlja da kaže ono o čem ne voli da govori.
- XIX
- Najbednija i najtragičnija od svih čovekovih slabosti nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u opštoj protivnosti sa tolikim njegovim darovima, veštinama i znanjima.
- XXI
- …ljubav […], kad je […] iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.
- XXI
