Pređi na sadržaj

Moris Merlo-Ponti

Izvor: Викицитат

Moris Merlo-Ponti (14. mart 1908 — 3. maj 1961) je bio francuski fenomenološki filozof, pod snažnim uticajem Edmunda Huserla i Martina Hajdegera.

Citati

[uredi]

Teologija priznaje kontingentnost ljudske egzistencije samo da bi je izvela iz neophodnog bića, odnosno da bi je uklonila. Teologija koristi filozofsko čudo samo u svrhu motivisanja afirmacije koja je završava. Filozofija nas, s druge strane, pobuđuje na ono što je problematično u našem postojanju iu svetu, do te tačke da nikada nećemo biti izlečeni od traženja rešenja.”


„Postavši čisti subjekt koji objektivno poznaje svet, čovek na kraju ostvaruje tu apsolutnu svest u odnosu na koju telo i individualno postojanje više nisu ništa drugo do objekti; smrt je lišena smisla. Svedeno na status objekta svesti, telo se ne bi moglo zamisliti kao posrednik između „stvari“ i svesti koja ih poznaje.”


„Tvrdoća i mekoća, hrapavost i glatkoća, mesečina i sunčeva svetlost se u našem sećanju ne predstavljaju prevashodno kao čulni sadržaji, već kao izvesne vrste simbioza, izvesni putevi spolja da nas napadnu i određeni načini na koje imamo da se susrećemo sa ovom invazijom...”


„Filozof će se zapitati... nije li kritika koju sada predlažemo filozofija koja pritiska do krajnjih granica onu kritiku lažnih bogova koju je hrišćanstvo uvelo u našu istoriju.”


„Filozofija je u istoriji i nikada nije nezavisna od istorijskog diskursa. Ali prećutni simbolizam života on u principu zamenjuje svesni simbolizam; za latentno značenje, ono koje je manifestno. Nikada se ne zadovoljava da prihvati svoju istorijsku situaciju. Ona menja ovu situaciju otkrivajući je samoj sebi.”


Makijaveli je potpuna suprotnost makijavelisti, jer opisuje trikove moći i „odbacuje celu predstavu“. Zavodnik i političar, koji žive u dijalektici i imaju osećaj i instinkt za nju, trude se da je sakriju.”