Pređi na sadržaj

Karađorđe Petrović

Izvor: Викицитат
Karađorđe Petrović

Đorđe Petrović (16. novembar [po julijanskom 3. novembar] 1768. — 26. jul [po julijanskom 14. jul] 1817.), poznat kao Karađorđe i Crni Đorđe, bio je vođa Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđevića.

Citati

[uredi]
  • Kojekude, ja sam ljut i prek čovek. Ako neko ne posluša i ako pođe u stranu ja ću toga da ubijem, a kojega uhvatim u izdaji toga ću da obesim i na strašne muke da udarim. Bojim se da će te me zamrzeti i svaki na svoju stranu vući, pa onda od nas ništa neće biti...
  • Kad je pravda od sveta prognata, volemo umreti nego živiti, i predpočitujemo smrt životu. Bolje je umreti nego nositi okove ropstva, bez nadežde ikad osloboditi ih se. Život nam je na teret, i ako smo osuđeni sa potomstvom našim na večito ropstvo, volemo samo žertvovati svoju decu nego ih ostaviti svireposti naših ugnetatelja.
  • Nemojte pucati dokle moja puška ne pukne. Ne bojte se Turaka je malo, a nas je mnogo, oni se biju za gospodstvo a mi za Slobodu da možemo danuti dušom.
    • Pred napad; bitka kod Batočine (1804)

U narodnom predanju

[uredi]
  • U po polja Đorđe sablju vadi,
    Zulumćarske odsijeca glave.
    A kad Đorđe isiječe Turke,
    Isiječe Turke zulumćare,
    Onda Đorđe u gradove uđe;
    Što bi Turak’ po gradov’ma b’jelim,
    Što bi Turak’ za sječe, is’ječe;
    Za predaje što bi, to predade;
    Za krštenja što bi, to iskrsti.
    Kad je Đorđe Srbijom zavlad’o,
    I Srbiju krstom prekrstio,
    I svojijem krilom zakrilio
    Od Vidina pak do vode Drine,
    Od Kosova te do Biograda,
    ’Vako Đorđe Drini govorio:
    „Drino vodo! plemenita međo
    Izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije!
    Naskoro će i to vreme doći,
    Kada ću ja i tebeka preći
    I čestitu Bosnu polaziti!”

Drugi o Karađorđu

[uredi]
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile! ~ Petar II Petrović Njegoš
A tebe će ruka Spasitelja
Osvetiti sa srećom Naroda!
To će biti radost tvojoj duši,
I nagrada za smrt mučenika! ~ Milica Stojadinović Srpkinja
  • Alʼ heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
    Sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
    Diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
    Iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši. […]
    Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
    Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
    Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge,
    Sabljom mu se Turci kunu — kletve u njih nema druge.
  • Karađorđe nad Srbijom zvjezdo
    Za kojom je sloboda sinula,
    Ti si lepo braću osvetio
    Birčanina i kneza Aleksu,
    I sve druge što su popadali,
    Nad grobom im uzdrmao lunu
    Te su vrazi pali iljadama,
    A tebe će ruka Spasitelja
    Osvetiti sa srećom Naroda!
    To će biti radost tvojoj duši,
    I nagrada za smrt mučenika!

Spoljašnje veze

[uredi]