Karađorđe Petrović
Izgled

Đorđe Petrović (16. novembar [po julijanskom 3. novembar] 1768. — 26. jul [po julijanskom 14. jul] 1817.), poznat kao Karađorđe i Crni Đorđe, bio je vođa Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđevića.
Citati
[uredi]- Kojekude, ja sam ljut i prek čovek. Ako neko ne posluša i ako pođe u stranu ja ću toga da ubijem, a kojega uhvatim u izdaji toga ću da obesim i na strašne muke da udarim. Bojim se da će te me zamrzeti i svaki na svoju stranu vući, pa onda od nas ništa neće biti...
- Kad je pravda od sveta prognata, volemo umreti nego živiti, i predpočitujemo smrt životu. Bolje je umreti nego nositi okove ropstva, bez nadežde ikad osloboditi ih se. Život nam je na teret, i ako smo osuđeni sa potomstvom našim na večito ropstvo, volemo samo žertvovati svoju decu nego ih ostaviti svireposti naših ugnetatelja.
- Nemojte pucati dokle moja puška ne pukne. Ne bojte se Turaka je malo, a nas je mnogo, oni se biju za gospodstvo a mi za Slobodu da možemo danuti dušom.
- Pred napad; bitka kod Batočine (1804)
U narodnom predanju
[uredi]- U po polja Đorđe sablju vadi,
Zulumćarske odsijeca glave.
A kad Đorđe isiječe Turke,
Isiječe Turke zulumćare,
Onda Đorđe u gradove uđe;
Što bi Turak’ po gradov’ma b’jelim,
Što bi Turak’ za sječe, is’ječe;
Za predaje što bi, to predade;
Za krštenja što bi, to iskrsti.
Kad je Đorđe Srbijom zavlad’o,
I Srbiju krstom prekrstio,
I svojijem krilom zakrilio
Od Vidina pak do vode Drine,
Od Kosova te do Biograda,
’Vako Đorđe Drini govorio:
„Drino vodo! plemenita međo
Izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije!
Naskoro će i to vreme doći,
Kada ću ja i tebeka preći
I čestitu Bosnu polaziti!”
Drugi o Karađorđu
[uredi]

Osvetiti sa srećom Naroda!
To će biti radost tvojoj duši,
I nagrada za smrt mučenika! ~ Milica Stojadinović Srpkinja
- Alʼ heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
Sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
Diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
Iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši. […]
Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge,
Sabljom mu se Turci kunu — kletve u njih nema druge.
- Karađorđe nad Srbijom zvjezdo
Za kojom je sloboda sinula,
Ti si lepo braću osvetio
Birčanina i kneza Aleksu,
I sve druge što su popadali,
Nad grobom im uzdrmao lunu
Te su vrazi pali iljadama,
A tebe će ruka Spasitelja
Osvetiti sa srećom Naroda!
To će biti radost tvojoj duši,
I nagrada za smrt mučenika!- Milica Stojadinović Srpkinja, Karađorđu
- Đorđe dođe, sunce granu,
A Srbiji dan osvanu.- Branko Radičević, Đački rastanak (1847), 385–386.
