Gorski vijenac

Gorski vijenac

Gorski vijenac (u prvom izdanju Gorskiй vienacъ) refleksivno-herojska je poema u obliku narodne drame srpskog pesnika i vladara Petra II Petrovića Njegoša, nastala u doba srpskog romantizma. Njegoš je, u „Gorskom vijencu”, ispleo čitavu crnogorsku istoriju, opevao najvažnije događaje iz prošlosti, od vremena Nemanjića do početka 18. veka, naslikao svakodnevni crnogorski život, njihove praznike i skupove, dao narodne običaje, verovanja i shvatanja, prikazao susedne narode, Turke i Mlečane.

Citati

„ U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci! ”

„

Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijenit vjerah da učini što joj srce žudi.

”

„ Strah životu kalja obraz često. ”

„ Ko na brdo, ak i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom. ”

„ Oči zbore što im veli srce. ”

„ Teško zemlji kuda prođe vojska. ”

„ Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al' zube polomi. ”

„ Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetlija! ”

„ Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode. ”

„ Što ljudi hoće, to i vreme trpi. ”

„ Budale su s očima slepe. ”

„ Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača. ”

„ Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom. ”

„ Bez muke se pesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova!. ”

„ Junaštvo je car zla svakoga, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi! ”

„ Vječna zublja vječne pomrčine nit dogori niti svjetlost gubi. ”

„ Bog vas kleo pogani izrodi! Što će turska vjera među vama? ”

„ Viđeste li čudo i znamenje ka' se dvije munje prekrstiše?Jedna sinu od Koma k Lovćenu a druga od Skadra k Ostrogu,krst od ognja živa napraviše! ”

„ A u ruke Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita! ”

Drugi o „Gorskom vijencu“

„ Njegošev Gorski vijenac je najsrpskije delo i s pravom se može nazivati i srpskom Biblijom i svojevrsnim srpskim manifestom, u koji je veliki pesnik ugradio, bez ostatka, svoju Crnu Goru, onu koja je vekovima pobeđivala i koja će i dalje pobeđivati sve „tmuše” koje se naprežu da je iščupaju iz Srpstva.
(Svetozar Stijović) ”

Spoljašnje veze

• Onlajn tekst