Vijetnamski rat

Izvor: Викицитат

Vijetnamski rat bio je sukob između Demokratske Republike Vijetnam (Severni Vijetnam), u savezu sa Vijetkongom, protiv Republike Vijetnam (Južni Vijetnam), u savezu sa SAD.

Citati[uredi]

„Sa 450.000 američkih vojnika sada u Vijetnamu, vreme je da Kongres odluči da li da proglasi ratno stanje sa Severnim Vijetnamom ili ne. Prethodne kongresne rezolucije podrške daju samo ograničena ovlašćenja. Iako Kongres može odlučiti da je prethodno odobrena rezolucija o Vijetnamu koju je dao predsednik Džonson dovoljna, pitanje objave rata trebalo bi barem da se stavi pred Kongres na odlučivanje. (Dvajt D. Ajzenhauer)”


„Komunistički lideri u Moskvi, Pekingu i Hanoju moraju u potpunosti da razumeju da Sjedinjene Države smatraju slobodu Južnog Vijetnama vitalnom za naše interese. I moraju da znaju da mi ne blefiramo u našoj rešenosti da branimo te interese. (Džerald Ford)”


„Ne mislim da se rat može dobiti vani ako se ne uloži veći napor od strane Vlade da dobije podršku naroda. U krajnjoj liniji, to je njihov rat. Oni su ti koji moraju da ga dobiju ili izgube. Možemo im pomoći, možemo im dati opremu, možemo poslati naše ljude tamo kao savetnike, ali oni to moraju pobediti, narod Vijetnama, protiv komunista. (Džon Kenedi)”


„Pogledajte Vijetnam, pogledajte Liban. Kad god vojnici počnu da se vraćaju kući u vrećama za leševe, Amerikanci paniče i povlače se. Takvoj zemlji treba samo dva-tri oštra udarca, pa će panično bežati, kao i uvek. (Osama bin Laden)”


„Što se tiče mira koji bismo sačuvali, pitam se ko bi od nas želeo da priđe ženi ili majci čiji je muž ili sin preminuo u Južnom Vijetnamu i da ih pita da li misle da je to mir koji treba održavati u nedogled. Da li misle na mir, ili misle da samo želimo da budemo ostavljeni u miru? Ne može biti pravog mira dok jedan Amerikanac umire na nekom mestu u svetu za nas ostale. Mi smo u ratu sa najopasnijim neprijateljem sa kojim se čovečanstvo ikada suočilo u svom dugom usponu od močvare do zvezda, a rečeno je da ako izgubimo taj rat, a time izgubimo i ovaj put naše slobode, istorija zabeležiće sa najvećim čuđenjem da su oni koji su imali najviše da izgube najmanje učinili da do toga ne dođu. Pa mislim da je vreme da se zapitamo da li još uvek znamo slobode koje su nam namenili očevi osnivači.”