Verovanje

Izvor: Викицитат

Uverenje, odnosno verovanje (ijek. vjerovanje) (da je nešto ovako ili onako), subjektivni je sud (stav, ocena, mišljenje) o nekoj pojavi velikim delom zasnovan na verovanju da je nešto dobro, istinito, lepo ili pravedno.

Citati[uredi]

„Verovanje da se bezbednost nacije može postići naoružavanjem je fatalna ironija. (Albert Ajnštajn)”


„Verovanje da postoji samo jedna istina i da je sam u posedu čini mi se najdubljim korenom svega zla u svetu. (Maks Born)”


„Verovanje je skoro ceo Univerzum, bilo da se zasniva na istini ili ne. (Kurt Vonegut)”


„Tamo gde je znanje dovoljno, nemamo potrebu za verovanjem; ali tamo gde znanje ne dokazuje svoju vrlinu ili se čini nedovoljnim, ne treba da osporavamo prava verovanja. (Johan Volfgang fon Gete)”


„Nema veće zablude od verovanja da su ciljevi i svrha jedno, a metode i taktike nešto drugo. Ova koncepcija je snažna pretnja društvenoj regeneraciji. (Ema Goldman)”


„Verovanje se sastoji u prihvatanju afirmacija duše; nevera, u odricanju od njih. (Ralf Voldo Emerson)”


„Nijedan gvozdeni lanac, ili spoljašnja sila bilo koje vrste, nikada ne bi mogla da primora dušu čoveka da veruje ili da ne veruje: to je njegova sopstvena neuništiva svetlost, taj njegov sud; tamo će carovati i verovati samo milošću Božijom! (Tomas Karlajl)”


„Test svih verovanja je njihovo praktično dejstvo u životu. (Helen Keler)”


„Ni u šta se ne veruje tako čvrsto kao u ono što najmanje znamo. (Mišel de Montenj)”


„Spori smo da verujemo u ono što bi, ako se veruje, povredilo naša osećanja. (Ovidije)”


„Možda sam nevernik, ali ja sam nevernik koji ima nostalgiju za verovanjem. (Pjer Paolo Pazolini)”


Čovek je lakoverna životinja i mora da veruje u nešto; u nedostatku dobrog osnova za verovanje, zadovoljiće se lošim. (Bertrand Rasel)”


„Ne plaši se života. Verujte da je život vredan življenja, a vaše verovanje će pomoći da se stvori činjenica. (Vilijam Džejms)”


„Verovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao ptice na vagi: koliko se jedna spusti, toliko se druga digne. (Artur Šopenhauer)”