Pređi na sadržaj

Anton Čehov

Izvor: Викицитат
Anton Pavlovič Čehov (1898)

Anton Pavlovič Čehov (29. januar 1860 — 15. jul 1904) bio je pripovedač i najznačajniji ruski dramski pisac.

Citati

[uredi]
  • Ljubav, to je skandal ličnog karaktera.
  • …vera [je] odlika čovečjeg duha. Ona je isto što i talenat: sa njim se valja roditi.
  • Nije prijatno slušati kada se šegače nesrećnici ili smrtnici.
    • Na putu (1886) (Prevod Kosara Cvetković i Miodrag M. Pešić)
  • Kad sunce sija i na groblju je veselo.
    • Ivanov, (1887) četvrti čin (Preveo Kiril Taranovski)
  • More nema ni smisla ni sažaljenja.
    • Gusev (1890) (Prevod Kosara Cvetković i Miodrag M. Pešić), IV
  • Život nije ništa drugo do dosadna klopka. Kad čovek koji razmišlja postane zreo i počne zrelo rasuđivati, on se nehotice oseća kao da je pao u klopku iz koje nema izlaza.
    • Paviljon br. 6 (1892), VI (Preveo Mihailo Podoljski)
  • Videti besmrtnost u razmeni materije isto tako je čudno kao i predskazivati budućnost futroli kad se razbije skupocena violina i postane neupotrebljiva.
    • Paviljon br. 6 (1892), VII (Preveo Mihailo Podoljski)
  • Istinski srećan čovek je onaj ko misli ne samo o onome što jeste već čak i o onome što nije.
    • Priča nepoznatog čoveka (1892), VI (Preveo Miodrag M. Pešić)
  • Umetnost nam daje krila, i nosi nas daleko, daleko!
    • Moj život! (1896), XV (Prevela Ljudmila Mihailović)
  • Žena može postati prijatelj muškarcu samo ovim redom: prvo poznanica, zatim ljubavnica, pa tek onda prijatelj.
    • Ujka Vanja (1897), drugi čin
  • Kad nema pravog života, čovek živi od fatamorgane.
    • Ujka Vanja (1897), drugi čin
  • …ako se čovek udubi, sve na ovom svetu [je] divno, sve osim onoga što mi sami mislimo i radimo kad zaboravimo više ciljeve postojanja i svoje ljudsko dostojanstvo.
    • Dama sa psetancetom (1899), II (Preveo Jovan Janićijević)

Nenaveden izvor

[uredi]

Dela

[uredi]

Spoljašnje veze

[uredi]
Vikizvornik ima originalan tekst pod imenom: