Ivanov, (1887) četvrti čin (Preveo Kiril Taranovski)
More nema ni smisla ni sažaljenja.
Gusev (1890) (Prevod Kosara Cvetković i Miodrag M. Pešić), IV
Život nije ništa drugo do dosadna klopka. Kad čovek koji razmišlja postane zreo i počne zrelo rasuđivati, on se nehotice oseća kao da je pao u klopku iz koje nema izlaza.
Paviljon br. 6 (1892), VI (Preveo Mihailo Podoljski)
Videti besmrtnost u razmeni materije isto tako je čudno kao i predskazivati budućnost futroli kad se razbije skupocena violina i postane neupotrebljiva.
Paviljon br. 6 (1892), VII (Preveo Mihailo Podoljski)
Istinski srećan čovek je onaj ko misli ne samo o onome što jeste već čak i o onome što nije.
Priča nepoznatog čoveka (1892), VI (Preveo Miodrag M. Pešić)
Umetnost nam daje krila, i nosi nas daleko, daleko!
Moj život! (1896), XV (Prevela Ljudmila Mihailović)
Žena može postati prijatelj muškarcu samo ovim redom: prvo poznanica, zatim ljubavnica, pa tek onda prijatelj.
Ujka Vanja (1897), drugi čin
Kad nema pravog života, čovek živi od fatamorgane.
Ujka Vanja (1897), drugi čin
…ako se čovek udubi, sve na ovom svetu [je] divno, sve osim onoga što mi sami mislimo i radimo kad zaboravimo više ciljeve postojanja i svoje ljudsko dostojanstvo.
Dama sa psetancetom (1899), II (Preveo Jovan Janićijević)
Ljubav prema čoveku treba da se nahodi, ne u srcu, ne u stomaku, ne u krstima, nego u glavi.
”
„
...privlačna je samo ženidba iz ljubavi; oženiti se devojkom samo zato što je ona simpatična isto je što i kupiti na tržnici nepotrebnu stvar samo zato što je lepa. U bračnom životu najvažnija spona je ljubav, spolna privlačnost, jedno telo, a sve drugo nesigurno je i dosadno ma kako smo pametno proračunali. Dakle, nije reč o simpatičnoj devojci, nego o voljenoj.
”
„
Zdrav čovek ima hiljadu želja. Bolestan samo jednu.
”
„
Nemojte mi reći da mesec sija; pokažite mi odsjaj svetlosti na razbijenom staklu.