Pređi na sadržaj

Jugoslav Ćosić

Izvor: Викицитат

Jugoslav Ćosić (1960) jeste srpski novinar.

Citati[uredi]

„Što se tiče medija, Srbija je danas blizu moje zamišljene tačke krajnjeg propadanja. Nekim važnim odlukama DS je duboko ponizila sve profesionalne medije i novinare u zemlji. [...] Jedna od takvih odluka, bila je da na čelu RTS-a zadrži [...] čoveka koji je bio medijska bejzbol palica u političkoj likvidaciji njenog bivšeg predsednika, a pritom je, leta prethodnog u julskom životu, bio ministar i Nigar-kalfa Mirjane Marković. A u kasnijoj reinkarnaciji isto to samo u kabinetu Vojislava Koštunice.”


„Demokrate su izgubile vlast, jer su intelektualcima i velikom [...] delu građana ove zemlje [...], koji se ne snalaze u haosu i nepoštenju, ne potkupljuju sa lakoćom opštinske činovnike, sudije, tužioce, lekare i profesore svoje dece [...], već žive samo od svoje pameti i rada, svojom sebičnošću i politikom indirektno poručile da su za njih nisu važni. Poslednje političke promene u zemlji [...] donele su ovaj put, kao plima, priličan talog i mulj koji ima nameru da potopi sve oko sebe.”


„Glavni urednik "Informera" [...] sudi medijima u Srbiji, pljuje po televiziji B92 [...], a pri tom je pokušao da ukrade ime "Insajder" za svoju pseudo-novinu. [...] Radi se o čoveku koji je pred ubistvo Zorana Đinđića telefonom pregovarao [...] sa Dušanom Spasojevićem Šiptarom o tome koliko će ga ovaj platiti za svaki tekst koji napiše i objavi protiv Đinđića. [...] O tome kako lako menja gazde možda treba da razmisle njegovi današnji poslodavci.”


„U Australiji među prijateljima nema pozajmljivanja para kad je teško, za to tamo služe banke. Svako plaća svoje piće. Komšije se uglavnom ne poznaju, a na Balkanu je dobar komšija zakon: zaliva vam cveće dok ste na odmoru, pali svetla po stanu zbog lopova.”


„Australijanci svuda stoje u redu, čak i kad su sami. Ne trube na semaforu i ne parkiraju po trotoaru, što me je u početku izluđivalo. Ljubazni su svakog dana, a ne samo petkom posle podne. Žene ne štiti samo zakon, štite ih i muškarci. Zimi često hodaju bosi, a mi se plašimo i promaje.”


„Čude nam se i zbog nadziđivanja zgrada, količine para koju trošimo na garderobu, zbog broja pušača i televizija, što taksisti zarađuju više od lekara i profesora. Čude se jer bake i deke čuvaju unuke, a roditelji pomažu decu i nakon tridesete...”