Đerđ Lukač

Izvor: Викицитат
Đerđ Lukač

Đerđ Lukač (13. april 1885 — 4. jun 1971) je bio mađarski hegelijanski i marksistički filozof i književni kritičar.

Citati[uredi]

„Ideološka istorija buržoazije od najranije faze nije bila ništa drugo do očajnički otpor svakom uvidu u pravu prirodu društva koje je stvorila.”


„Poštovaocima 'pročišćenog' Ničea bilo je teško da ujedine njegovo sankcionisanje varvarstva sa često suptilnom i retko kulturološkom kritikom. Ali ovu dihotomiju možemo lako rešiti. Na prvom mestu, spoj ultra-prefinjenosti i brutalnosti ni u kom slučaju nije bio lični hir koji je zahtevao psihološko razjašnjenje, već univerzalni, psihičko-moralni znak razlikovanja imperijalističke dekadencije.”


„Bez prave opšte teorije društva i njegovog kretanja, niko ne ide dalje od staljinizma. Staljin je bio veliki taktičar...ali Staljin na žalost, nije bio marksista... Suština staljinizma leži u postavljanju taktike pre strategije, prakse pre teorije... Staljinistička birokratija je ogromno zlo. Društvo se guši u njemu. Sve postaje nestvarno, nominalistički. Ljudi ne vide dizajn, nema strateških ciljeva, nema kretanja... Tako Lukač zaključuje: Mora se naučiti da se spoje velike odluke popularne političke moći sa ličnim potrebama, onim od svakog pojedinca.”


„Pravoslavni marksizam, dakle, ne znači nekritičko prihvatanje rezultata Marksovih istraga. To nije „verovanje" u ovu ili onu tvrdnju, ni egzegeza o „svetoj" knjizi. Naprotiv, pravoslavlje se odnosi isključivo na postupak. To je naučno uverenje da je dijalektički materijalizam put ka istini i da njegovi postupci mogu biti razvijeni, prošireni i produbljeni samo na liniji svojih pronalazača.”


„Iz tog razloga je zadatak pravoslavnog marksizma, njegova pobeda nad revizionizmom i utopizmom nikada ne može značiti poraz, jednom za svagda, lažnih tendencija. To je uvek obnovljiva borba protiv podmuklih efekata buržoaske ideologije na misli proletarijata. Pravoslavni marksizam nije čuvar tradicije, već je to večno budan prorok proglašenju odnosa između zadataka u neposrednoj sadašnjosti i celovitosti istorijskog procesa.”