Mehmed Alajbegović

Извор: Викицитат
Mehmed Alajbegović (1946)

Mehmed Alajbegović (Bihać, 7. maj 1906 — Zagreb 7. jun 1947) bio je hrvatski političar, diplomata i pravnik, ministar spoljnih poslova NDH.

Citati[уреди]

  • "Moram priznati da je mene kao i mnogo mojih istomišljenika impresioniralo oduševljenje koje je vladalo u Hrvatskoj nakon proglašenja NDH. U to vrijeme sam, dapače, imao dojam da će se zemlja brzo konsolidirati..., mislio sam da će državni poslovi biti u rukama ljudi čije poštenje i čestitost su izvan dvojbe. "[1]
  • "U izbjeglicama sam gledao jedino i samo ljude koji trebaju krov nad glavom, hranu i odjeću, kao i liječničku pomoć, te sam u radu na pomoći tim ljudima bio lišen i nisam imao u vidu bilo kakvu političku tendenciju. "
  • "Izgubio sam volju za rad u tom poslu, tjelesno sam oslabio i duševno patio, tako da mi je na koncu preostalo to, da sam najprije predsjednika Mandića informirao o mojoj želji da me smjeni s toga položaja, a kad sam vidio da on u tome nije ništa poduzeo, zamolio sam Pavelića, da me iz zdravstvenih razloga razriješi dužnosti. "[2]
  • "Poglavniče! Ako to znači mijenjanje naše vanjske politike, onda ću se primiti nove dužnosti; ako pak znači, da moram voditi brigu da budu sva svijetla upaljena, kada dolazi njemački poslanik, onda Vas molim da me oslobodite dužnosti. "
  • "Glavni motiv koji me je rukovodio da pristupim, odnosno kada sam pristupio ustaškom pokretu, bila je ideja hrvatske države. Na mene je dakle pri tome utjecala spoznaja o pravu hrvatskog naroda na svoju državu i drugi motivi nisu me pri tom rukovodili... Ja sam vjerovao da nastojanje hrvatskog naroda za slobodom ne će biti zanijekano i da će to pravo Hrvata na državu biti respektirano. "[3]
  • "Ja sam vjerovao da će u NDH hrvatski narod ipak na koncu svega doživjeti sreću, a u sam hrvatski narod sam vjerovao da će kao stari i politički zreo narod znati u normalnim prilikama urediti svoju državu onako kako ju taj narod i zaslužuje. Bio sam uvjeren da više nitko, makar Njemačka i izgubila rat, ne će hrvatskom narodu osporiti pravo da ima svoju državu, tim više što je u svojoj starijoj kao i u novijoj prošlosti pokazivao volje da ima svoju državu. "
  • "Izolirani od glavnine islamskog naroda, daleko na zapadu od islamske jezgre, bosanskohercegovački muslimani nervozno primaju odnosno reagiraju na sve promjene stanja u zemlji, a tome je jedan od glavnih razloga taj subkortikalni osjećaj izoliranosti. Kako su osim toga odani islamu (makar je praktično vršenje vjerskih dužnosti popustilo u Bosni i Hercegovini), koji je po svojoj suštini prodro svuda duboko u društveni život kudgod se širio, to se medju muslimanima u Bosni i Hercegovini, kao enklavi između katolicizma i pravoslavlja, taj osjećaj izoliranosti još više potencira. "
  • "Sarajevo je svjesno svoje vodeće uloge u Bosni i Hercegovini. Kao sjedište muslimanskog političkog vodstva, vrhovnog vjerskog tijela, kao najveći grad i gospodarski najjači centar te zemlje, Sarajevo se po svim prilikama trsilo, da tu ulogu zadrži i daje ton javnog života Bosne i Hercegovine. Spozna li duh aktualne političke, socijalne i gospodarske stvarnosti, moći će kao glavni grad obnovljene bosanske države ispuniti poziv sadašnjice. "[4]

O njemu[уреди]

  • Siegfried Kasche: "U svojoj ličnosti imao je Alajbegović najbolje preduslove za diplomatsku službu. On je naobražen, pametni čovjek, lijepe pojave i pridobijajućih formi ophođenja, studirao je u inozemstvu... govori okretno više jezika, posjeduje otvorenost prema svim modernim pitanjima, on je moderno nastrojen Musliman... te je unutarnje politički neopterećen sa bivšim ili sadašnjim ekstremnim stavovima. "[5]
  • Milan Blažeković: "Ako bih ga htio najkraće okarakterizirati, rekao bih, da je bio gospodin. Gospodin u svakom pogledu. Po vanjskom izgledu, mogao je svakog dana, svakog časa, izići iz logora na bilo kakvu priredbu u Salzburgu - samo bi još trebao staviti kravatu! Nikad se nije ni na što tužio, nikad ga nisam čuo nešto nepovoljno o drugima reći; nikad ga nisam čuo izreći ružnu riječ... U logoru pak nitko nikada nije o njemu nešto nepovoljno rekao. Kod Hrvata je bio obljubljen, a od Austrijanaca vrlo poštovan; nitko od njih nije kraj njega - u baraci ili van nje - prošao, a da ga nije pozdravio. "[6]
  • Tomislav Sertić: "Nije bio ustaša. Bio je čovjek za humane metode i nije bio prijatelj Nijemaca. "[7]

Reference[уреди]

  1. HDA 1561: RSUP SRH SDS, 004.2: M. Alajbegović, O bosansko-hercegovačkim muslimanima, elaborat.
  2. HDA 1561: RSUP SRH SDS, 013.050, M. Alajbegović, Zapisnik saslušanja 11. veljače 1947.
  3. HDA 1561: RSUP SRH SDS, 013.0.50, M. Alajbegović, Zapisnik saslušanja od 27. III. 1947.
  4. HDA 1561: RSUP SRH SDS, 004.2, M. Alajbegović, O bosansko-hercegovačkim muslimanima, elaborat.
  5. HDA, RSUP SRH 013.14, Siegfried Kasche, Dr. Mehmed Alajbegović, hrvatski ministar vanjskih poslova, Zagreb, 3. ožujka 1947.
  6. M. BLAŽEKOVIĆ, "Kako je dr. Mehmed Alajbegović postao ministrom...", 774.
  7. HDA 1561: RSUP SRH SDS, 013.4.3, Saslušanje T. Sertića, dok. bez naznake datuma.