Ademaga Mešić

Извор: Викицитат
Ademaga Mešić

Ademaga Mešić (Tešanj, 25. mart 1868 — Popovača, 5. jul 1945) bio je hrvatski političar i književnik islamske vere, doglavnik NDH.

Citati[уреди]

  • "Svijet se sve više uzrujavao, mnogo se više klanjalo, dove se učile, da nas dragi Bog sačuva od zla i da kaure onemogući osvojiti Bosnu." (o raspoloženju među bosanskim muslimanima prilikom aneksije BiH od strane Habsburške monarhije)
  • "Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani, a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati."[1]
  • "Imade muslimana, Arapa, Perzijanaca, Kineza, Engleza, Francuza i još i drugih naroda i oni se ne zovu Turcima, nego po vjeri muslimanima."
  • "Ja sam bio nadbiskupov dobar prijatelj i volio sam ga radi njegove odlučnosti, energije i poštenja. On je volio muslimane, ali ga stariji muslimani nijesu razumili." (o Josipu Stadleru)[2]
  • "Mi mlađi počeli smo se nacionalno buditi, a ja sam tome dosta doprinio jer sam čitao dosta hrvatskih djela, u društvu sam to svaki dan ispričao što sam čitao i da trebaju i oni to čitati jer će im to mnogo koristiti. Počeli se među nama buditi nacionalni osjećaji te čisti jezik hrvatski jer smo dosta miješali naš jezik hrvatski turskim arapskim i perzijskim riječima."[3]
  • "Svi narodi turske carevine bili oni po vjeri muslimani ili druge vjere kao što su Grci i Jermeni oni se vani zovu da su Turci. Dakle, Grci i Jermeni mada nisu muslimani nego im je domovina Turska ovi Grci vele mi smo-Turci pravoslavne vjere, a Turci kažu mi smo muslimani turske narodnosti. Ovo je za nas jak dokaz da se nazivaju po jeziku turski narodi Turcima, a da ime Turčin ne obilježava čovjeka po vjeri."
  • "Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska, Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom."
  • "Ni Hrvati ni Srbi nikad ne će priznati da je jezik u BiH bošnjački jer po historiji i po zdravom razumu neima i ne postoji niti je postojao bošnjački jezik. Pravoslavni Srbi govore srpskim jezikom, a mi svi u Bosni treba da se borimo i dokazujemo da neima i ne postoji bošnjački jezik. Zato je prijeka potreba da se mi muslimani prenemo a naročito je pozvana i dužna naša mladež da što više poradi da naš muslimanski elemenat nacionaliziramo. Mi svaki pojedini trebamo da svakog uvjerimo da nismo anacionalni nego da smo svjesni svoje hrvatske nacije."
  • "Osmanlije su nas silili da se turciziramo, da se odrodimo od svoje narodnosti, da od nas Hrvata naprave Turke... Mi smo sačuvali naš hrvatski jezik u našoj užoj domovini."
  • "Među onima koji su se borili sa konzervatizmom eto i meni je u dio palo da među mlađim svojim drugovima vodim borbu o nacionaliziranju i da ih čovjek uvjeri da nisu Turci i da nisu Bošnjaci po narodnosti nego da smo Hrvati, a po vjeri muslimani i da je naša uža domovina Bosna. Stari muslimani ne će da budu ni Hrvati ni Srbi niti kažu da govore hrvatskim ili srpskim jezikom nego kažu ili bošnjačkim ili našim jezikom."[4]
  • "Zar ste mogle i smjele i na čas u mene posumnjati i povjerovati tim ženskim lažima i petljanijama, da bih ja našu lijepu islamsku vjeru napustio i prešao na koju drugu vjeru." (odgovor majci i ženi koje su se zabrinule da Ademaga kani pokrstiti i ljude turske vjere u Hrvate prekrstiti)
  • "Naša duša ne vuče nas da se selimo u Tursku i da ostavljamo drugima naše zemlje, našu milu i dragu domovinu. Nažalost što mi nijesmo svjesni da je naša prava i jedina domovina Bosna i što nijesmo svjesni ako se ne budemo rasipali da će naš opstanak u ovoj našoj izmučenoj domovini biti još bolji i sigurniji... Mi muslimani činimo i sada najvišu pogrešku što se selimo u tuđinu u Tursku, što nije dobro. Mi mlađi trebamo raditi da se narod od toga odvraća."[5]
  • "Eto došli ste u tuđu zemlju pak ni ovdje ne ćete da se opametite da se krećete i živite kako to traži duh vremena... Hazreti Alija je rekao - Budimo djeca vremena. Da je živ Hazreti Omer, on bi još više tražio od današnjeg vremena, te bismo morali još više raditi i doprinositi za opću stvar." (bosanskim muslimanima koji su iselili u Tursku)[6]
  • "Vrijeme se mijenja, a u njemu moraju se i ljudi mijenjati. Ako čovjek ne će ići za vremenom, vrijeme ne će ići za njim i on će propasti."
  • "Kažem vam da je prošao vakat gdje smo za borbu trebali sablju i pušku, danas se moramo oružati drugim oružjem i to perom i lijepom knjigom, naukom i školom, ako nam je stalo do sebe i svoj imetak uzmognemo održati i sačuvati. Današnji vakat treba učenih i načitanih ljudi. Nauka je sve i u životu mnogo toga čovjek nauči i iskusi te mu to bude vodič u bolji život. Čitajući knjige i novine ljudi se emancipiraju postaju pokretni i produktivni te korisniji sebi i svome narodu. Mi muslimani smo dužni da se sve više oružamo perom i knjigom jer još su u našim rukama kmeti te druge zemlje i kuće te mi to trebamo sačuvati da ostavimo svoj imetak našim potomcima kao što su nama naši očevi djedovi i pradjedovi ostavili."[7]
  • "Ako narod osjeća da je došao vakat da se Muslimani i uopće Bosna riješe okupacije, onda tražimo od velevlasti da nas opet vrate Sultanu, a manimo se autonomije."
  • "Rišćani su doveli u Bosnu i Hercegovinu Austriju, oni su tražili od velesila da ih oslobode turskog zuluma, nas su nazivali barbarima, ubojicama i nasilnicima, kako to sada nazivaju našu braću u Maćedoniji."
  • "Svima nam je dobro poznato od kolike je velike potrebe sveučilište za Bosnu i Hercegovinu, a osobito sada kada je onemogućeno siromašnom staležu da svoje sinove šalju na sveučilište u Zagreb i Beč. Kada bi se osnovalo sveučilište u Sarajevu, omogućilo bi se i sjerotinji da i ona pohađa školu i dovine se naobrazbe i sreće kako ne bi uvijek zapostavljena bila."
  • "Meni je bilo teško što je moja uža domovina Bosna i Hercegovina, a s njom čitava Hrvatska, pala pod Srbiju, pod jednu vlast koja je nama muslimanima Hrvatima oduzela sav pokretni i nepokretni imetak, koja nas je vječno gonila i upropašćavala."[8]
  • "Mi muslimanski ogranak Hrvatske seljačke stranke najgore smo prolazili jer nas je i Dr. Šutej te njegovi ljudi progonili i nismo ni u kojem pogledu bili podupirani od Hrvatske seljačke stranke. Dr. Šutej tražio je od nas da se mi stopimo s Hrvatskom Seljačkom Strankom, a mi kao Starčevićanci pravaši to niti smo mogli niti smo htjeli, jer je naš cilj bio sasma drugi, veza i rad s Poglavnikom."
  • "Moj se najviši ideal ostvario poslije toliko godina moje životne borbe." (prilikom uspostave NDH)[9]
  • "Ja sam svoj cijeli život proveo radeći na bratstvu i slozi Hrvata katoličke i Hrvata muslimanske vjere. Nikad nisam u mojem životu stajao na stanovištu vjerskome, nego uvijek na nacionalnome. Kao Hrvat-starčevićanac nisam niti mogao drugačije raditi."[10]
  • "Mi smo braća kako po našoj zajedničkoj nam domovini tako i po našem hrvatskom duhu i jeziku. Nas nit će a niti može vjera dielit, jer ćemo svaki svoju vjeru čuvati, a tudju poštovati."[11]
  • "Držite se Hrvata katolika. Vi koji ste isto Hrvati kao i oni, vi koji ste prepatili, isto što su oni, trebate uvijek i ostati s njima."[12]
  • "Uvijek sam imao na umu samo jednu misao, a to je da bosanskim muslimanima pružim mogućnost za bolji život... Mi bosansko-hercegovački muslimani uvijek smo imali prijatelja koji su mislili da će nam urediti naš život mimo svega svijeta, mimo Europe: moje mišljenje to nije nikad bilo. Uvijek sam mislio da trebamo skupa biti, da trebamo skupa raditi sa našom braćom Hrvatima katolicima, pa da ostvarimo i sebi ljepši život, kakav su oni bili u stanju sebi stvoriti."
  • "Ovom velikom mužu svaki član naše nacionalne zajednice duguje neizmjernu zahvalnost... Stupajući u ustaške redove neumornim i poštenim ustaškim radom najbolje ćemo se odužiti Poglavniku, a veseli me da je narod ovih krajeva u masama i djelatno prišao Poglavniku... Tako danas ujedinjeni hrvatski narod u svojoj NDH slijedi svog vođu Poglavnika, sav okupljen u jednoj političkoj organizaciji - Ustaškom pokretu, bez obzira na bilo kakove stališke i vjerske razlike. Hrvati - jedan narod, Ustaški pokret jedna organizacija, a Poglavnik jedan vođa."[13]
  • "Što bi bila naša država bez Dalmacije bez mora, a osim toga moramo znati da je mala država sa morem velika, a velika država bez mora je mala... Naša draga Dalmacija je tamo i mi vidimo dobro što neprijatelj hoće učiniti od Dalmacije ali ne će ako Bog da."[14]
  • "Radostan sam da Hrvatska dalje živi, jača i veća u svojoj državi Jugoslaviji."
  • "Na zaključku ističem, da sam ja primio doglavništvo samo zato, jer sam Hrvat i smatrao sam, da po Kuranu moram biti vjeran državi u kojoj živim... Ja sam bio vjeran i NDH, a s obzirom na novu Jugoslaviju ističem, da prema vjeri mojoj, moram poštovati i biti vjeran državi u kojoj živim."[15]

O njemu[уреди]

Jer dok narod muslimanski pod koprenom crnog mraka,
U vječnoj je trzavici ček'o propast na svom pragu
Allah mu je posl'o Tebe zvijezdo naša zlatokraka
Allah nam je dobri dao uzor-muža Ademagu

(Musa Ćazim Ćatić)

Reference[уреди]

  1. A. MEŠIĆ, Memoari I., 122.
  2. A. MEŠIĆ, Memoari II., 66.
  3. A. MEŠIĆ, Memoari I., 65.
  4. A. MEŠIĆ, Memoari I., 66.
  5. A. MEŠIĆ, Memoari I., 102.
  6. A. MEŠIĆ, Memoari II., 11.
  7. A. MEŠIĆ, Memoari I., 81. i 88.
  8. A. MEŠIĆ, Moj odgovor..., 75.
  9. A. BRKA, Ademaga Mešić, Moj odgovor..., 67.
  10. HDA, HDS NDH, Zapisnik 78. sjednice stalnog odbora za rizničarske poslove 20. kolovoza 1942.
  11. "Doglavnik Ademaga Mešić o osnutku Matice Hrvatske i izdanju Hrvatske misli". Hrvatska misao, 1.-2., Sarajevo, studeni-prosinac 1943., 63.
  12. A. BRKA, Ademaga Mešić, Moj odgovor..., 76.
  13. Razgovor s doglavnikom Ademagom Mešićem u: A. BRKA, Ademaga Mešić, Moj odgovor..., 82.-83.
  14. HDA 211: HDS NDH, Zapisnik 78. sjednice Odbora za rizničarske poslove 20. kolovoza 1942.
  15. Zapisnik saslušanja A. Mešića sastavljen 27. svibnja 1945. u kaznenom postupku protiv M. Budaka i drugova, u: V. DEDIJER i A. MILETIĆ, Genocid nad Muslimanima..., 551.-555.