Sajsi MC

Izvor: Викицитат

Ivana Rašić Trmčić (Beograd, 12. oktobar 1981), poznatija pod pseudonimom Sajsi Em-Si (Sajsi MC), srpska je reperka.

Citati[uredi]

„Ne koristiti priliku da talasaš je kažnjivo delo.[1]


„Ova država nije po meri porodice! Da samo malo drugačije živim, ne bih mogla ovo dete da iznesem. Ljudi, vi ovde nemate uslova da zasnujete porodice, a da nemate neko nasledstvo, i pomoć sa 800 strana. Ako je porodica sama i želi da bude nezavisna od svih, ona to ne može da iznese – ni finansijski ni logistički. Ja ne znam šta oni izlaze na ulicu i dokazuju kad ova država ni na koji način ne podržava i ne pomaže porodice.[2]


„Godinama me muške kolege reperi i saradnici nisu shvatali ozbiljno, ali to me nije pokolebalo – samo sam nastavila po svom. Uvek je ta volja da nešto uradiš presudna. Sve što te obeshrabri na tom putu, čini te jačim na kraju. I treba da se uči iz grešaka.[3]


„Ja nisam sposobna da zaradim pare, za razliku od moje sestre koja je multitalenat. Ja sam samo u nekom trenutku provalila da mogu da napišem tekst i da ga mogu repovati. Taj osećaj da ti proizvedeš nešto što može da se nazove umetničkim delom, to me je gurnulo u hiphop vode, sloboda da se kaže bilo šta.[4]


„Ja sam solo igrač koji radi na svoju ruku. Imam svoju definiciju levog i desnog što nije vezano za literaturu koja je stručna, koja se bavi time i ne gledam levo i desno kao političke pojmove. Više gledam kao šire društvene. Nisu mi usko vezani. Ne zanima me ako je neka partija deklarativno levo, a nije stvarno levo. Ne ubrajam to u levo, razliku pravim.[5]


„Osećam da pripadam jugo-generaciji, kojoj nema spasa. Došao je kapitalizam koji ovde nije dobar, toksičan je, a veštine koje su jugo-generacije naučile, više nisu upotrebljive u novom dobu. Prepušteni smo na milost i nemilost sami sebi.[6]


„Ironija i sarkazam jesu odbrambeni mehanizmi, štit iza kog se neko polukrije, jer čista emocija je najranjivija pozicija, otkriva te previše, na nišanu si. Kad si ironičan, odaješ utisak da te ni za šta nije briga, što je veliki trend među omladinom. Možemo da uporedimo pesmu „Mama” kao moju najironičniju pesmu i „Daleko je Dizni” kao moju najemotivniju pesmu – jedna je navlačenje maske, druga je skidanje kože.[7]


„Problem o bolesti zavisnosti nije zastupljen u medijima nažalost. O tome treba javno pričati i upoznati omladinu sa svim supstancama jer sve što im je nepoznato, mladi imaju potrebu da probaju.[8]


„Prajd nije samo šetnja već i edukacija. Nadam se da će se nadalje atmosfera linča smanjiti za sve buduće generacije.[9]


„Nećemo šetati, već nadrkano hodati.[10]


„Postoji konstantno obezvređivanje ženske umetnosti. Ženska umetnost se posmatra drugačije nego muška, posmatra se kao manje vredna. Ja ne vidim da će biti bolje. Vrlo sam pesimistična, i mislim da ćemo imati iste probleme, jer moja mama ima probleme, moja je baba imala probleme, imam ih i ja, a verovatno će ih imati i moje dete.[11]


Reference[uredi]