Herman Melvil

Izvor: Викицитат

Herman Melvil (1. avgusta 1819 - 28. septembra 1891) je bio američki pisac, pripovedač i pesnik. Njegov najpoznatiji roman je Mobi Dik.

Citati[uredi]

„Izvana, u nama se ne stvara nikakav divan efekat, osim ako ga ne susreće neko unutrašnje, odgovorno čudo. Da će zvezdani svod napuniti srce svim zanosnim čudesima, to je samo zato što smo mi sami veća čuda i vrhunski trofeji od svih zvezda u svemiru.”


„Bolje je ne uspeti u originalnosti, nego uspeti u imitaciji. Onaj ko nikada negde nije podbacio, taj čovek ne može biti veliki. Neuspeh je pravi test veličine.”


„Volim sve muškarce koji rone. Svaka riba može plivati blizu površine, ali potreban je veliki kit da se spusti niz stepenice pet milja ili više; I ako on ne dostigne dno, zašto, svo olovo u Galeni ne može oblikovati perjanicu koja hoće.”


„Istina je da čak ni Šekspir nije bio do kraja iskren čovek. I zaista, ko u ovom netolerantnom univerzumu jeste, ili može biti? Ali Deklaracija nezavisnosti čini razliku.”


„Zar nema Moravaca na Mesecu, da još nijedan misionar nije posetio ovu našu jadnu pagansku planetu, da civilizuje civilizaciju i hristijanizuje hrišćanstvo?”


„Priroda nije usadila u čoveka nikakvu moć koja povremeno nije trebalo da se koristi, iako su naše moći prečesto zloupotrebljavane.”


„Genije, širom sveta, stoji ruku pod ruku, a jedan šok prepoznavanja ide u krug.”


„U ovom svetu laži, Istina je prinuđena da leti kao uplašena bela srna u šumi; i samo lukavim pogledima ona će se otkriti, kao kod Šekspira i drugih majstora velike Umetnosti kazivanja istine, — makar to bilo prikriveno, i na mahove.”


„Svim dubokim stvarima i emocijama stvari prethodi i prate Tišina.”


„Tišina je istovremeno najbezopasnija i najstrašnija stvar u celoj prirodi. Govori o rezervisanim snagama sudbine. Tišina je jedini Glas Boga našeg.”


„Priroda nije toliko njen sopstveni uvek slatki tumač, koliko samo snabdevač tog lukavog alfabeta, pri čemu birajući i kombinujući kako mu je volja, svaki čovek čita svoju naročitu lekciju u skladu sa svojim posebnim umom i raspoloženjem.”


„Oni koje će knjige povrediti neće biti dokaz protiv događaja. Treba zabraniti događaje, a ne knjige.”


„Pa ima tuge na svetu, ali i dobrote; i dobrota koja nije zelenilo, nije više nego tuga.”


„Ko u dugi može povući liniju gde se završava ljubičasta i počinje narandžasta? Izrazito vidimo razliku u bojama, ali gde tačno jedna prvo ulazi u drugu? Tako sa razumom i bezumljem.”


„Četrdeset godina nakon bitke, neborcu je lako razmišljati o tome kako je trebalo da se bori. Druga je stvar lično i pod vatrom upravljati borbom dok je uključen u njen dim. U velikoj meri u odnosu na druge vanredne situacije koje uključuju praktična i moralna razmatranja, i kada je imperativ hitno delovati.”