Fridrih II, car Svetog rimskog carstva

Izvor: Викицитат

Fridrih II, car Svetog rimskog carstva (26. decembar 1194 — 13. decembar 1250) je bio car Svetog rimskog carstva (1220 — 1250), kralj Nemačke (1212 — 1250), kralj Sicilije (1198—1250), titularni kralj Soluna (1230 — 1239) i kralj Kipra i Jerusalima (1225 — 1228).

Citati[uredi]

„Ko brani sve, ne brani ništa.”


„Ne zavidim Bogu na nebu jer sam srećan što živim na Siciliji.”


„Onog dana kada budem želeo da kaznim provinciju, njome će upravljati filozof.”


„Rimska crkva je sada toliko grozničava od pohlepe, i tako ju je obuzela otvorena požuda da se ne zadovoljava crkvenim dobrima, ne libi se da oduzme nasledstvo carevima, kraljevima i svetovnim prinčevima tako što će ih naterati da plaćaju porez. Kralj Engleske je sebi primer u tom pogledu, jer je Crkva držala pod kletvom njegovog oca, kralja Jovana bez zemlje, sve dok nije primorao njega i narod njegove zemlje da plaćaju porez (...) koji je kurija i papa neprestano prave prema sveštenstvu otvorene i skrivene spekulacije, koje (...) truju ceo svet. Ali na usnama ovih nezasitih krvopija imaju reči slađe od meda i mekše od ulja, da je rimska kurija naša majka i dojilja, a da je ona u međuvremenu izvor i oslonac svakog zla.”


„Crkva je u svojim počecima bila utemeljena na siromaštvu i prostoti, kada je, kao plodna majka, rodila svete (...) I pošto su odrasli u bogatstvu i uživaju u tome, za strah je da će zidovi Crkve će se nagnuti, a kada se sruše, doći će do uništenja.”


„Ljudi su u stanju da zaposednu četvoronošce silom ili drugim sredstvima; ali ptice koje kruže visoko u vazduhu mogu se uhvatiti i urediti samo ljudskom domišljatošću.”