Fridrih fon Šlegel

Izvor: Викицитат

Fridrih fon Šlegel (10. mart 1772 — 12. januar 1829) je bio nemački pisac, najznačajniji teoretičar nemačkog romantizma i jedan od prvih evropskih modernista.

Citati[uredi]

„Umetnik treba da ima što manje želje da vlada koliko da služi. On može samo da stvara, da ne radi ništa osim da stvara, i tako pomaže državi samo … uzdizanjem političara i ekonomista u umetnike.”


„Ne stvaraj sebi nikakav ideal, ni anđela na nebu, ni junaka u pesmi ili romanu, ni sanjanog ili zamišljenog: radije voli čoveka kakav jeste.”


„Posrednik je onaj ko opaža božanstvo u sebi i koji se samodestruktivno žrtvuje da bi otkrio, saopštio i predstavio celom čovečanstvu ovo božanstvo u svom ponašanju i delima, u svojim rečima i delima.”


„Kroz umetnike čovečanstvo postaje individua, tako što spaja prošlost i budućnost u sadašnjosti. Oni su viši organ duše, gde se susreću životni duhovi celog spoljašnjeg čovečanstva i u kome najpre deluje unutrašnje čovečanstvo.”


„Ne postoji samospoznaja osim istorijske samospoznaje. Niko ne zna šta je ako ne zna šta su mu savremenici.”


„Jedina svrha čovečanstva je da urezuje misli božanstva na ploče prirode.”


„Od filozofije ne očekujte ništa više od glasa, jezika i gramatike instinkta za pobožnošću koji leži u njenom poreklu.”


„Ljudi koji su dovoljno ekscentrični da budu sasvim ozbiljno vrli razumeju jedni druge svuda, lako se otkrivaju i čine tihu opoziciju vladajućem nemoralu koji se dešava da prođe za moral.”