Pređi na sadržaj

Stoicizam

Izvor: Викицитат
Zenon iz Kitijuma, osnivač stoicizma

Stoicizam (ili stoa) jeste pravac antičke filozofije popularan od 4. do 2. veka str. n. e., posebno među obrazovanom elitom antičke Grčke i Rimskog carstva.

Citati

[uredi]

„Stoicizam je, za razliku od ranijih čisto grčkih filozofija, emocionalno uzak i u izvesnom smislu fanatičan; ali takođe sadrži religiozne elemente za kojima je svet osećao potrebu, a koje Grci kao da nisu mogli da opskrbe. (Bertrand Rasel)”


„Neki filozofi, a među ostalima i drevni stoici, izveli su temu utehe u svim nevoljama, dok su učili svoje učenike da su te bolesti pod kojima su se trudili, u stvari, dobra za univerzum; i da je za prošireni pogled, koji je mogao da obuhvati ceo sistem prirode, svaki događaj postao predmet radosti i ushićenja. Ali, iako je ova tema bila mukotrpna i uzvišena, ubrzo se u praksi pokazalo slabom i neefikasnom. Sigurno biste razdražili nego umirili čoveka koji leži pod teškim bolovima gihta propovedajući mu ispravnost tih opštih zakona. (Dejvid Hjum)”