Stevan Sremac

Izvor: Викицитат

Stevan Sremac (11. novembar 1855 — 12. avgust 1906) bio je srpski pisac epohe realizma i akademik.

Citati[uredi]

„Gde ima vatre, mora i dima biti.”


„Nije blago ni srebro ni zlato već je blago što je srcu drago.”


„Zalud glava kad ne nose noge.”


„Ne mrzim čoveka koji zlo kaže, nego čovek koji zlo misli.”


„Blago onom ko ume ćutati. – Reklo je pseto kad je dobilo batine.”


„Gde nije koškanja nije ni milovanja.”


„Riba i gost treći dan smrde.”


„Teško svome bez svoga.”


„Dok magarca imaš onda ga i jaši.”


„Kad pas kobasicu jede, sigurno je ukrao.”


„Da je voda dobra, ne bi u njoj kreketale žabe, nego ljudi.”


„Ženidba, to je prosto jedna sreća. Imaš, kažu, punu vreću zmija i među njima jedna jegulja; turiš ruku u vreću pa biraš! E, pa hajde ti sad potrefi baš onu jednu, jedinu jegulju.”


„I mesečina može biti pogled na svet.”


„Vlasti su od Boga. Vi blagočestivi hrišćani treba poštovati vlast i pokoravati im se jer je i Hrist rekao: „Poštujte neprijatelje svoje”.”


„Što da izmišljam teme kada ih sam život u izobilju nudi i ljude kad ih posve dnevno posmatram po ulicama i kafanama.”