Sonja Živanović

Izvor: Викицитат

Sonja Živanović je srpska glumica i instruktorka tanga.

Citati[uredi]

„Svi govore da život čine male stvari. Sve te male stvari su svuda oko nas: ukus omiljenog jutarnjeg napitka, dodir svežeg vazduha po obrazu, miris čistog veša, ptica na krovu iznad kojeg nebo gori od zalazećeg sunca, milovanje tople posteljine koja nas prekriva… Sve je to tu, svakog dana oko nas, ali zašto ne možemo sve to da vidimo? Gde je nestao sjaj iz naših očiju bez kog sve te divne male stvari postaju samo nasumič- ne slike svakodnevice koja nas pritiska? Gde je nestala naša strast, naša strast za životom? I još važnije od toga: kako da je vratimo?[1]


„Slika muškarca i žene, crveno i crno, ruža, mrežaste čarape, haljina sa dubokim izrezom, muškarac u odelu: holivudska slika inscenirane strasti samo je izmišljeno lice za prodaju. U ovom vremenu u kom sve nastoji da se proda, u vremenu u kom je vrednost tržišna kategorija, a uspeh na tržištu merilo životnog uspeha, tangu je stavljeno lice koje ni izbliza ne pokazuje njegove prave boje. U moru najrazličitijih ponuda koje mogu zadovoljiti i nepce najizbirljivijeg sladokusca, u moru pomame za novim verzijama funkcionalnih igračaka, u opštoj opijenosti idejom večne mladosti i frenetičnoj potrazi za eliksirima i pomagalima ne bi li se ona dosegla, tango je banalizovan i sveden na dve boje, jednu emociju i puno akrobatskih pokreta. A on je toliko više od toga… U ovom sveopštem vašaru ljudske nesreće zbog otuđenosti od drugih i od sebe, tango je jedna oaza životnosti i ljudskosti.[1]


„Ljudi se grle, slušajući divnu muziku, uz neke pokrete tela koji treba da budu što skladniji. Sam dodir kojim su ljudi izloženiji kad plešu tango ima svoje terapeutsko dejstvo. Položaj tela je prirodan i vraća nas prirodnosti i povratno utiče ne samo na figuru i lepo držanje, već i na sve ostale organe.[2]


„Ljudi krenu na ples da bi se zabavili, a postigli su neverovatne promene u svom životu, za koje nisu ni znali da su spremni. Da ih je neko pitao hoće li da rade na sebi verovatno bi u tom trenutku rekli da im to ne treba. „Rad na sebi" bi im zvučao previše ozbiljno. Tango ih je zbog svoje kompleksnosti i privlačnosti ipak naterao da se suoče sa sobom, malo po malo, i uhvatio ih je pre nego što su shvatili sa čime se sve suočavaju...[3]


„Realno, najveći problem kod žena je da se prepuste, da budu prijemčive. Ta neka podatnost je jedna od glavnih karakteristika ženskog pola, samo što u savremenom društvu ima negativnu konotaciju, u smislu seksualne podređenosti i gubljenja individualnosti, puštanja kontrole u tuđe ruke, itd. Podatnost može da se interpretira na različite načine. Podatna, prijemčiva žena, daleko od toga da je predmet koji ispunjava tuđe želje - ona je dovoljno opuštena i otvorena, da može da prihvati, da primi u sebe i da onda ona ponese, povede, oblikuje. Rad na ovom kvalitetu je ono što je ženama najteže na početku.[3]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Живановић, Соња (3. 3. 2018). „Танго, страст која покреће [Тема: Танго”]. fenomeni.me. Приступљено 30. 11. 2023. 
  2. Божовић, Ивана (16. 9. 2016). „Тангом до здравља”. Радио-телевизија Србије. Приступљено 30. 11. 2023. 
  3. 3,0 3,1 „Моћ танго тренутка: како нам аргентински плес може помоћи да разумемо боље свет око нас”. sensa.mondo.rs. 27. 6. 2016. Приступљено 30. 11. 2023.