Bolest ne zbližava, bolest udaljava; najprije dolazi sažaljenje, a zatim fizičko udaljavanje. [1]
”
„
Ljudi vide samo ono što žele vidjeti, samo kulise.[1]
”
„
Na koncu konca, što je ljubav? Sad mi se čini da je to tek riječ za čitav niz osjećaja, od nježnosti do solidarnosti i strasti. Jer ne treba zaboraviti da je jezik neprecizan instrument, za razliku od slikarstva i muzike. Ljubav je zajednički nazivnik, obična košara u koju čovjek trpa svašta. Svaštara, dakle.[1]
”
„
Nije lako prepustiti se smrti, čak ni kad je priželjkuješ.[1]
Bio si moja opsesija, moja fiksacija. tvoje je ime za mene bio sinonim za sreću.[2]
”
„
I što je najgore, vjerovala sam čvrsto da imam pravo na tebe, na ljubav, na život. Ne, čovjek nema nikakva prava niti garancije, ni za što. On postoji, koprca se, manje ili više je usamljen, i to je sve.[2]
”
„
A ipak, trebao mi je čitav život da shvatim kako svi ljudi nisu jednaki i kako čine samo ono što mogu, da daju samo koliko imaju - i da je to dragocjeno.[2]
”
„
Uvijek zamišljamo da ćemo bliskim osobama sve stići reći i objasniti, pokazati kako ih razumijemo i volimo. Iznenadna smrt nepravedna je i za onog koji ostaje.[2]
”
„
U ljubavi sam vidjela spas. Ljubav je bila moja religija. Čovjek valjda ima potrbu izmisliti nešto poput boga. što je drugo moglo slijediti nego još veće razočaranje? Jer spasa nema.[2]
”
„
Na koncu konca, što je ljubav? Sad mi se čini da je to tek riječ za čitav niz osjećaja, od nježnosti do solidarnosti i strasti. Jer ne treba zaboraviti da je jezik neprecizan instrument, za razliku od slikarstva ili muzike. Ljubav je zajednički nazivnik, obična košara u koju čovjek trpa svašta. Svaštara, dakle.[2]
”
„
Prvi put u životu nekome sam dala dio sebe a da me to nije emocionalno uništilo. To je prekrasan osjećaj.[2]
”
„
Neke veze je naprosto teško prekinuti, sve se u tebi odupire, a svaki novi susret podupire suludu nadu da će se nešto dogoditi i da ćete ponovo biti zajedno, kao nekada.[2]
”
„
Prvi put u životu nekome sam dala dio sebe a da me to nije emocionalno uništilo. To je prekrasan osjećaj.[2]
”
„
Usamljenost je bila gora od boli, pomislila je, usamljenost u koju ju je bol zarobila i na koju je bila osuđena čitavog života.[2]
”
„
Zar je zaista povjerovao da bih napisala memoare? Je li papir dovoljno izdržljiv materijal da bih mu povjerila svoj žvot? Bojim se da bi se tinta razlila po njemu ili bi to bile suze. Nema tog papira, Alberte, koji bi izdržao moju bol.[2]
”
„
Ovako formulirana, na papiru, njegova se odluka doima stvarnijom. Jednako tako je i sidejama, postaju jasnije tek kad ih napiše. No zaboravio je kako ljudi nisu ideje, riječi upućene njoj mogu izazvati posljedice.[2]
”
„
Vjerovala sam da ljubav može uskrsnuti i mrtve.[2]
”
„
No čim se umiri i ponada da će utonuti u san, napadaju je sjećanja. U njoj se nakupimo tuge za nekoliko života. Prošlost je talog kojeg se ne uspijeva riješiti.[2]
”
„
Kako joj objasniti zatvoreni svijet u kojem živim, to da sam ja problem, uzrok nesreće ljudi oko mene?[2]
”
„
Tek kad je osjetila prazninu u grudima, kad nije mogla udahnuti, kad joj je srce poskočilo poput podivljale mačke koja grebe kandžama tražeći izlaz iz prsnog koša, kad je osjetila dobro poznatu bol. Znala je da je upravo bol njezino mjerilo stvarnosti, njezin vjerni podsjetnik. Javlja se uvijek kad iz nekog razloga odbija prihvatiti ono što joj se događa. Malo joj nedostaje da potone u potpuno beznađe. Bol je opominje. Dok me boli, barem znam da sam živa, misli naslonjena na kuhinjski zid.[2]
”
„
Ah, kako ljudsko biće čuva sebe, štedi sebe, uvijek sebe! Jer bol drugoga nije tvoja bol. Samo tvoja bol te boli, samo tvoja bol se računa.[2]
”
„
Dok je svirao, bio je drugačiji, mekši, blaži, otvoreniji. Kad bi ga pratila, zajedničko je sviranje, baš kao i učenje, stvaralo nevidljive niti koje su ih čvrsto vezale jedno za drugo.[2]
”
„
Bio je to zbunjujući osjećaj. Kad dođeš u novu sredinu pa se osjetiš okružen poznatim jezikom kao toplim kaputom, to ti daje osjećaj sigurnosti, zaštite.[2]
”
„
Sjećam se kad smo kao djeca o tome zajedno čitale ležeći u krevetu i nismo mogle vjerovati da kosa i nokti rastu još danima nakon smrti jer su još uvijek živi. Što je smrt, pitala si me, kada je čovjek, zapravo, mrtav? Sada ti mogu odgovoriti: biološke funkcije nisu važne. Važan je smisao. Smrt je kad ti od tvog života ne ostane više ništa, zapravo ti je svejedno da li još dišeš i rastu li ti kosa i nokti. Ti ionako više ne postojiš. Zato, obriši suze, Kitty. Odlazim u miru jer više nisam ja. Pogledaj samo moje posljednje slike i sve će ti biti jasno. A i zbog toga što je briga za mene postala pretežak i besmislen teret. Ja sam samo malo ubrzala taj odlazak, tek toliko da ja (a ne ona!) budem ta koja će odlučiti o tom trenutku.[2]
”
„
Svatko je dužan napraviti najbolje što može od onoga što ga je zapalo jer smisao života je upravo življenje samo. Postojati, usprkos svemu. Osjećati, gledati, sudjelovati. Veseliti se. Nije nam dana druga šansa, drugi život.[2]
”
„
Jer bol ima vlastiti jezik, potpuno neovisan o riječima.[2]
”
„
Ali kad sam preživjela trenutak one jezive usamljenosti na rubu ludila, znala sam da ću se izvući. Uostalom, i bez emocija se može sasvim normalno živjeti. Kad ti iščupaju srce, uklone ti sposobnost da patiš. Godinama nakon toga, osjećam se bolje, mirnije gledam na svoju situaciju. Još uvijek imam prijatelje, izlazim, uživam u razgovorima i izložbama.[2]
”
„
Čitanje mi je bilo zanimljivo i zabavno jer me odvlačilo iz mog svijeta u neki drugi, veseliji i jednostavniji.[2]
”
„
Mene su biseri očaravali zbog mame. Ali zašto je baš biserna ogrlica imala to posebno značenje koje sugerira eleganciju iz crno-bijelih filmova i modnih ikona iz visokih krugova, poput Grace Kelly ili Jackie Kennedy? Trebalo mi je vremena da shvatim da je to nakit za žene, a ne za djevojke, jer biseri simboliziraju ženstvenost, baš onu posebnu, izazovnu, ali istovremeno dostojanstvenu, koja je tako dobro ostala zabilježena na filmskoj traci. Ženu koja je svjesna sebe i zna što radi. Onu koja muškarce privlači, ali je se i boje. Ona koja ih potiče na osvajanje, ali ništa ne obećava. Noseći ih, istovremeno pokazuje i slabost i snagu.[2]
”
„
Ništa ne objašnjavaj, kažem sama sebi, ljudi te ionako neće razumjeti, bilo zato što su glupi, bolo zato što im nije stalo, najčešće ovo drugo.[2]
”
„
Shvaćam da imam samo riječi i da sam, s vremena na vrijeme, dok ih držim u naručju, manje usamljena.[2]
”
„
Pita se čega će se još morati odreći i koji je minimum stvari s kojima se može preživjeti a da se ne izgubi osjećaj vlastite ljudskosti.[2]
”
„
Na što ljudi misle kada govore o svojim životima? Vide li ih doista kao cjelinu, kao kronološki slijed događaja, kao nešto logično, smisleno, dovršeno? Kojih se trenutaka sjećaju i kako ih pamte? Kao riječi? Kao niz slika i zvukova? Moj se život raspada u niz nepovezanih prizora koji mi se javljaju tek povremeno i nasumično. Ali postoje ključni događaji, slučajni ili sudbinski trenuci, koji mi kasnije omogućuju da svoj život složim u smislenu cjelinu. Jedan od takvih trenutaka bio je susret s Joseom. Drugi moja odluka da našu ljubav izguram do samog kraja.[2]
”
„
Zašto je komunizam propao: propao je zbog nepovjerenja, zbog straha od budućnosti. Jer duboko u sebi nitko nije vjerovao u sustav koji desetljećima nije bio sposoban zadovoljiti ni osnovne potrebe svojih građana.[2]
”
„
Kako žena može ispričati priču o svom životu a da se ne spotakne o muškarce?[2]
”
„
Europa za mene ima drugo značenje. Svaki put kad izgovorim tu riječ, pred očima mi se pojavi bosanska obitelj koja živi daleko od onoga što naziva domom i jede vlastitu, predivnu hranu jer im je to jedino ostalo. Ostaje činjenica da je nakon pedeset godina u Europi ponovno bio moguć rat; da je bilo moguće mijenjati granice; da je genocid još uvijek moguć.[2]
”
„
Samo ondje gdje nema privatnosti može postojati potpuna kontrola.[2]
”
„
Teško je prepoznati diskriminaciju kada s njom živiš.[2]
”
„
Humor je jedini način da se nadvlada depresija.[2]
”
„
Ovdje, u logoru, mogla je ispričati bilo kakvu priču — ti ljudi nisu imali izbora nego da joj vjeruju. To ne znači da izbjeglice poput nje lažu, nego da su iskorijenjene. Njihove priče danas jedva da išta znače čak i njima samima. Nitko ih ne sluša, a to je gotovo isto kao da ne postoje.[2]
”
„
„Da, ne volim živjeti ovdje“, rekla je više sebi nego meni. Zatim se okrenula prema meni: „Ali ako sam išta naučila iz svog života, to je da — budući da ne pripadam nigdje — jedino je kretanje važno.[2]
”
„
Uvježbanim pokretom izvlači nož i prisloni ga uz njezino grlo. „Brže“, sikće kroz stisnute zube, „brže!“ U tom istom trenutku ponovno je zaprepašćuje njihova nesposobnost da se izraze normalnim rečenicama; koriste samo jednosložne riječi, kao da su zaboravili govoriti. Možda i jesu. Možda se to događa ljudima u ratu — riječi odjednom postaju suvišne jer više ne mogu izraziti stvarnost. Stvarnost izmiče riječima koje poznajemo, a novih nemamo.[2]
”
„
Svaki javni prostor nalik je reklamnom panou s porukama kolektivne podsvijesti nacije. Ondje se može pročitati pasivnost, bijes, ravnodušnost, strah, dvostruki standardi, subverzija, loša ekonomija, iskrivljena definicija „javnog“ — čitav svjetonazor, cijeli raspon emocija i stavova izložen je na uvid.[2]
”
„
Tijelo leži u krevetu poput neživog predmeta, poput ispražnjenog mijeha ili vrećice za kupnju. Njezino napuštanje logora ništa nije promijenilo. Njezino tijelo i dalje je u njihovoj vlasti — sada čak i više. Tek sada S. shvaća da tijelo žene nikada doista ne pripada njoj samoj. Pripada drugima — muškarcu, djeci, obitelji. A u ratu — vojnicima.[2]
”
„
Rat je tek opći pojam, zbirna imenica za bezbroj pojedinačnih priča. Rat je svaki pojedinac, ono što se njemu dogodilo, kako se dogodilo, kako mu je promijenilo život. Za nju je rat ovo dijete koje je morala roditi.[2]
”
„
Budna je. Opet razmišlja o strahu. Do tada nije bila svjesna straha; bila je uvjerena da ga ne osjeća, čak ni kada su muškarce odvodili iz dvorane ili kada je čula rafale. Sluša. Sada zna da je strah odsutnost svih emocija, praznina, kao da je iz tijela odjednom iscurila sva krv.[2]
”
„
Njezina majka, zaposlenica državne tvrtke, Srpkinja je. Njezin otac, inženjer, Musliman, što znači da S. nije ni jedno ni drugo. Zato je vjerovala da je pošteđena svrstavanja. Tako je mislila sve dok istoga dana naoružani ljudi nisu stigli u njezino planinsko selo. Tada je shvatila da je za nju rat započeo onoga trenutka kada su je drugi počeli dijeliti i označavati, kada je više nitko ništa nije pitao.[2]
”
„
Kategorija „neprijatelja“ mogla se proširiti na čitav narod.[2]
”
„
Kako možeš zaboraviti nešto što nikada nisi naučio ili imao?![2]
”
„
Tijekom tih nekoliko dana i noći bol se uselila u S. kao u vlastiti dom. Osjećala se zaposjednutom. Nepoznata bolest ušla je u nju i počela je nagrizati iznutra. S. nije mogla zamisliti da muško tijelo može nanijeti toliku štetu ženi, da je toliko moćno i nepravedno nadmoćno da žena pred takvom silom nema obranu.[2]
”
„
Možda je njima i njihovim vršnjacima ekološka svijest veći znak prestiža od bunde. Možda se osjećaju ravnopravnijima sa svijetom. Priznajem, u njima sam vidjela budućnost. Ali bili su agresivni i to mi se nije svidjelo, unatoč njihovoj brizi za životinje.[2]
”
„
Cijeli svijet bio je iznenađen ovim ratom. Mi, građani Jugoslavije, još više. Kad o tome razmišljam, još sam ljuta na samu sebe. Je li moguće da se rat ušuljao u naše živote polako, potajno, poput lopova? Zašto to nismo vidjeli? Zašto nismo ništa učinili da ga spriječimo?[2]
”
„
Odrastajući u Istočnoj Europi vrlo rano naučiš da politika nije apstraktan pojam, nego snažna sila koja utječe na svakodnevni život ljudi.[2]
”
„
Okrenuti glavu ili šutjeti pred nepravdom i zločinom znači surađivati s politikom čiji je program smrt i razaranje. Nije važno je li ta suradnja svjesna ili ne — ishod je isti.[2]
”
„
Već je tada znao da u svakom društvu postoje dvije osnovne kategorije ljudi: oni koji imaju i oni koji nemaju. No prema egalitarnim načelima komunizma, oni koji imaju trebali bi dijeliti s onima koji nemaju. A kako ionako nema mnogo toga za dijeliti, egalitarizam se na kraju svodi na jednaku raspodjelu siromaštva.[2]
”
„
Miris smrtonosnog straha počinje se širiti iz još živog tijela onoga trenutka kada cijelo tijelo zna da je kraj, iako se um još uvijek nada.[2]
”
„
Zar se ne bismo trebali zapitati — što je Europa nakon Bosne?[2]
”
„
Kad biste dijete koje jaše metlu pitali što radi, bez oklijevanja bi odgovorilo: „Jašem konja.“ Za to dijete, štap je konj. Kao da samim preimenovanjem možeš nešto pretvoriti u ono što želiš da bude. Oduzimanjem Božje moći stvaraš iluziju trenutačnog raja. A nitko još nije rekao dojenčetu Istočne Europe da drveni štap nije konj.[2]
