Pređi na sadržaj

Sima Pandurović

Izvor: Викицитат

Sima Pandurović (14. april 1883 — 27. avgust 1960) je bio srpski pesnik, estetičar, esejista, kritičar, dramatičar i prevodilac.

Citati

[uredi]

„Dragi saborci, učenici, heroji… Draga braćo, sinovi srpski. Stojte smelo sad. Pred licem neprijatelja, dušmana koji ne žele da vide ujedinjenu, jaku Srbiju. Srbiju kojoj žrtvu svoju pridajemo, potpuno odjednako. Od najsiromašnijeg čobanina do najbogatijeg činovnika. Svoju poslušnost, mladost. Svoje živote očekujući nita zauzvrat.

Leđa ste okrenuli toplim krevetima i ženama vašim. Snažna prsa i glave u neprijatelja uperili. Opanke i čizme u blato zarili. Kivni za boj, spremni za pobedu. Uzdignite sad barjake. Zapevajte glasno. Uterajte strah u kosti dušmana. Poteraj ga preko reke, preko brda i ravnica. Goni ga puškom, bajonetom, zubima mu pete grizi kao pas što svoje ovce goni. Ne daj mu mira, jer on tebi sigurno neće. Ne daj mu šansu, jer će on i za to uskratiti. Podmukao je i nemilosrdan. Željan srpske krvi, srpske zemlje. Kao gladan vuk, on posmatra vašu slobodu i otadžbinu. Udrite na njega! Udrite svom silom svojih slavnih predaka koji su kao i vi sada stajali kao poslednji stub odbrane. Kao bedem, bedem duša već predatih bogu i srcima našim na večno čuvanje. Zato ne plašite se, braćo moja, već srljajte napred! Za Srbiju! U boj časni! U pobedu!”


„Sišli smo s uma u ​​sjajan dan,

Providan, dubok, – nama, draga, znan;
I svetkovasmo otcepljenje to
Od muka, sumnje, vremena i sto
Rana što krvave ih vređao je svet:
Ljubavi naš plav i nežan cvet.”


„Samo ne ovo, samo ne banalnost!


O dani jada, potucanja, blata,
O moja mržnja na očajnu stalnost,
Na dane kad se paučina hvata!”