Prva poslanica Korinćanima

Prva poslanica Korinćanima je jedna od knjiga Novog zaveta. Po redu je druga poslanica u Novom zavetu i nalazi se posle poslanice Rimljanima.

Citati

„Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanđelije, ne premudrijem riječima, da ne izgubi silu krst Hristov. (1:17)”

„Ali premudrost govorimo koja je u savršenima, a ne premudrost vijeka ovoga ni knezova vijeka ovoga koji prolaze; Nego govorimo premudrost Božiju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu; Koje ni jedan od knezova vijeka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. Nego kao što je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji ga ljube. (2:6-9)”

„I ja, braćo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu. Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete, Jer ste još tjelesni. Jer gdje su među vama zavisti i svađe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po čovjeku? (3:1-3)”

„Za to da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu čistote i istine. (5:8)”

„Jer premda sam slobodan od sviju, svima sebe učinih robom, da ih više pridobijem. (9:19)”

„A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. (15:56-57)”