Petar II Petrović Njegoš
Poete su pokoljenje ludo.
Petar II Petrović Njegoš (1/13. novembar 1813 — 19/31. oktobar 1851) bio je srpski pravoslavni vladika crnogorski i brdski, poglavar Stare Crne Gore i Brda od 1830. do 1851. godine. Smatra se za jednog od najvećih srpskih pjesnika i filozofa.
Nitʼ dogori niti svjetlost gubi.
Citati
- Ime mi je vjeroljub,
prezime mi rodoljub.
Crnu Goru, rodnu grudu
kamen paše odasvuda.
Srpski pišem i zborim,
svakom gromko govorim:
narodnost mi srbinska,
um i duša slavjanska.- Iz posvete za Danicu (1826), „o Đurđevudne, na Lovćenu, ljeta 1833”
- Učilišta su vozdvignuta da se ostre umovi ljudski a ljudima koji su njima posvećeni nije svobodno da budalaju.
- Iz pisma Petru Peroviću-Cuci, Cetinje, 4. juna 1846.
- Sve što ide već je na prag od kuće došlo.
- Iz pisma Petru Peroviću-Cuci, Cetinje, 4. juna 1846.
- Brat brata bije, brat brata siječe, razvaline su našega carstva u našu krv ogrezle. — Evo opšte naše nesreće!
- Iz pisma Osman-Paši Skopljaku, Cetinje, 5. oktobra 1847.
- Sto putah je lakše onome ko se bori no onome koji čama kod kuće.
- Iz pisma Stanku Vrazu, Cetinje, 20. oktobra 1848.
- Istina je ja sam ljubitelj blagorazumne svobode koja diči i oblagorođava čovjeka. Ona je naš žrtvenik kojemu se najblagorodniji proizvodi ovoga gorskoga gnjijezda jošt od pantivijeka prinose. Nego je i to istina, stotine putah djelom osvjedočena, da sam ja najviši neprijatelj anarhije, koja je gora lego kuga. Ta mene je anarhija više glavobolje dala no ikom u Evropi.
- Iz pisma F. S. Stadionu, 27. februara 1849.
- Sto putah je lakše onome ko se bori no onome koji čama kod kuće.
- Iz pisma Stanku Vrazu, Cetinje, 20. oktobra 1848.
- Ja sam se u početku nešto nadao, nego danas vidim da je zasad jugoslavenstvo idealna riječ koja samo praznijem glasom lijepo zveči.
- Iz pisma Medu Puciću, 23. aprila 1849.
- Najviši je amanet i svetinja maša posle imena Dušanova ime Karađorđijevo. Koje ovome imenu protivnik taj nije Srbin, no gubavi izrod srpski.
- Iz pisma Iliji Garašaninu, Trst, 11. novembra 1850.
- Lipo, ljepo, lepo i lijepo,
bilo, bjelo, belo i bijelo
listići su jednoga cvijeta,
u pupolj se jedan odnjihali.- Nenaveden izvor
- Ovo je samo nekoliko primera; za više citata iz ovog dela, pogledajte Gorski vijenac
Sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
Diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
Iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
Kad Obilić stane na poprište?
Ova mišca jednijem udarom
Prestol sruši a tartar uzdrma.
Tu je mrtva i kuća i ljudi.
Soko neće žabu iz lužine,
s Soko hoće visoku liticu,
Soko trazi ticu jarebicu;
Jarebica tanka i plašiva,
Ma tijela kako vatra živa.
Narod branič crkve i plemena;
Čest je slava, svetinja narodnja!
- Alʼ heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
Sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
Diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
Iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
- Šta Leonid oće i Scevola
Kad Obilić stane na poprište?
Ova mišca jednijem udarom
Prestol sruši a tartar uzdrma.
- Svʼjet je ovaj tiran tiraninu,
A kamoli duši blagorodnoj!
- U dobru je lako dobro biti,
Na muci se poznaju junaci!
- Strah životu kalja obraz često.
Ko na brdo, akʼ i malo, stoji
Više vidi no onaj pod brdom.
- Zlo se trpi od straha gorega.
- Oči zbore što im veli srce.
- Teško zemlji kuda prođe vojska.
- Tvrd je orah voćka čudnovata,
Ne slomi ga, alʼ zube polomi.
- Svak je rođen da po jednom umre,
Čast i bruka žive dovijeka.
- Vuk na ovcu svoje pravo ima
Ka tiranin na slaba čovjeka;
Alʼ tirjanstvu stati nogom za vrat,
Dovesti ga k poznaniju prava,
To je ljudska dužnost najsvetlija!
- Đe se gusle u kući ne čuju,
Tu je mrtva i kuća i ljudi.
- Obiliću, zmaju ognjeviti,
Ko te gleda bliješte mu oči!
Svagda će te svetkovat junaci!
- Soko mrzi polja od prašine,
Soko neće žabu iz lužine,
Soko hoće visoku liticu,
Soko trazi ticu jarebicu;
Jarebica tanka i plašljiva,
Ma tijela kako vatra živa.
- Muž je branič žene i đeteta,
Narod branič crkve i plemena;
Čest je slava svetinja narodnja!
- Budale su s očima slijepe,
Koje vide, a zaludu vide;
Trebaju im za proste potrebe
Ka ostaloj isto životini.
- Tijelo stenje pod silom duševnom,
Koleba se duša u tijelu;
More stenje pod silom nebesnom;
Koleblju se u moru nebesa.
Niko srećan, a niko dovoljan;
Niko miran, a niko spokojan.
Sve se čovjek bruka za čovjekom;
Gleda majmun sebe u zrcalo.
- Krivu kletvu na dom ne ponesi,
Jer je muka s Bogom ratovati!
- Kad krv prospem radi svoje vjere,
Ne bojim se kletve, ni drugoga.
- Iza tuče vedrije je nebo,
Iza tuge bistrija je duša,
Iza plača velje pojača.
- Kome zakon leži u topuzu,
Tragovi mu smrde nečovještvom.
- Bez muke se pjesna ne ispoja,
Bez muke se sablja ne sakova!
- Junaštvo je car zla svakoga,
A i piće najslađe duševno,
Kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
Imao se rašta i roditi!
- Vječna zublja vječne pomrčine
Nit dogori niti svjetlost gubi.
- Ljepše stvari nema na svijetu
Nego lice puno veselosti.
- Blago meni, moji sokolovi,
Blago meni, junačka svobodo!
Jutros si mi divno voskresnula
Iz grobovah našijeh đedovah!
- A u ruke Mandušića Vuka
Biće svaka puška ubojita!
Drugi o Njegošu
- Oj vladiko, Crnoj Gori glavo,
Naša diko, naša velja slavo!- Branko Radičević, Petru Petroviću Njegošu, Vladici Crnogorskom (1848), 1–2.
- Njegoš je prototip kosovskog borca. I kao pesnik i kao vladalac, i kao čovek, on je čisto oličenje kosovske borbe, poraza i nesalomljive nade. On je, kao što je neko rekao, „Jeremija Kosova”, i u isto vreme i aktivni, odgovorni borac za „skidanje kletve” i ostvarenje Obilićeve misli.
- Ivo Andrić, Njegoš kao tragični junak kosovske misli
- Kao što Englezi slave Šekspira, tako i mi moramo da slavimo Njegoša.
- I sam Njegoš je jedan svoj izbor pjesama nazvao Ogledalo srpsko. Smatram da je Njegoš ogledalo u kojem se svaki naš čojvek, htio to ili ne, s vremena na vrijeme treba da ogledne.
