Petar Božović

Petar „Pera” Božović (22. maj 1946) jugoslovenski je i srpski je glumac.
Citati
[uredi]„Prije mnogo godina gostovali smo sa predstavom Gorski vijenac u Pećkoj patrijaršiji. Padala je sitna kišica, a oko je bilo svijeta. Ljiljana Dragutinović igra sestru Batrićevu. Plače onaj narod, plačemo i mi glumci. A po Patrijaršiji bobolja kamenje koja bacaju Šiptari... Neka kosmička sila vukla me je da ostanem tu još koji dan. Tada sam shvatio da smo svi mi u stavari s Kosova.”
„Dovođenje amatera i stavljanje u glavne uloge u serijama je deprimantno. Ako smo išta imali, to je bio duh i humor, a mi to izgubismo. Seoske zabave pretvaramo u serije. Vrhunski glumci dozvoljavaju sebi da igraju alpari sa amaterima. Ali to narod gleda. Pa, televizija je javna obrazovna ustanova, a ona povlađuje najnižem ukusu, najgoroj varijanti.”
— za novine „Blic”
„I kao Srbinu iz Crne Gore, kao Crnogorcu, teško mi pada šta tamošnja vlast radi i kako se odnosi prema Kosovu. Tragično je to. Čekajte Čekua, sačekali gubu, dabogda!”
„I ne mogu da svarim te priče Amerikanaca kako će, kao, da nam obnove Dom omladine, a na drugoj strani oteše nam Kosovo.”
„Sloboda se plaća, kao i svako zadovoljstvo. Ne mora EU i NVO da mi propisuje da li i kako treba da volim svoje dete, ili kako da držim mačku. Ta pravila određuje ona zemlja, otkrivena 1492. kada je zadnja srpska stopa potpala pod tursko carstvo. O čemu pričamo? Dođe Klinton u Crnu Goru i zahvali se Makedoncima, a onda dođu svi ovi politički magarci na večeru s njim i ne kažu mu "gde si došao slone, ovo je Crna Gora, jesi li ti normalan?"”
„Nećemo krepati ako ne uđemo u [Evropsku uniju], nismo propali ni kada smo prebegli preko Albanije sa kraljem i celom otadžbinom. [...] Treba da se okrenemo sebi i tu nam nije potrebna pomoć nevladinih organizacija, tih polušpijunskih ćelija koje dovode u sumnju iskonske stvari.”
„Gospodo Nemci, nadmena arijevska raso, jeste li vi imali holokaust? Hoće li lekcije o humanosti da nam drže oni što su decu u Mačvi nabadali na bajonete, dok mi držimo njihove kosti iz Prvog svetskog rata u Lazarevcu, na Oplencu i kojekuda.”
„Ovo je jedna u nizu katastrofa koje su nam se dešavale: "Milosrdni anđeo" tokom kog je Evropska zajednica srušila sve i pobila stanovništvo; nakon njih došli su ovi "naši" koji su kao skakavci pojeli ovu zemlju... to se zvalo tranzicija! Vojsku su pretvorili u ferijalni savez, a kulturu ukidaju!”
„Nije mi samo jasno šta radi ta Skupština, ti delegati, poslanici? Čiji su oni poslanici? Koga oni predstavljaju? Ako predstavljaju nekulturu - jako su uspešni. Očigledno je da im je to cilj. Kultura, pak, zahteva napor, zahteva drugačije mišljenje, zahteva sve ono što se, očigledno, nijednoj vlasti, a ne ovoj, ne dopada. Ćuti, tu sedi, imaš tu za 'leba, ako nemaš - izdržavaj se.”
„Živimo od danas do sutra, kako žive beskućne porodice, a ne država koja pledira na ozbiljnost; porušili smo sve sisteme vrednosti, gotovo niko se ničega ne stidi. Stid je nestao kao karakteristika i vrednost čoveka. [...] Nećemo mi ostati gladni, baš bi me bilo briga da ponovo jedem mast i hleba, ali želim da imam čemu da se nadam, da budem čovek od duha.”
„Srbija mi liči na bolesnika. Oronulog bolesnika koji je postao rezistentan na svaki lek. Od osiromašenog uranijuma do obogaćene nekulture, uopšte ne znam kako opstaje.”
„Kod nas dno nije dole, kod nas je dno na sve strane.”
„Meni je Crna Gora majka, svi su mi iz Crne Gore i svi su bili Srbi. Kad sam došao u Beograd, mislio sam da smo mi pravi Srbi, a ove ovde sam, gotovo pogrdno, nazivao Srbijancima. Tako je to bilo kod nas, previše smo to imali u sebi.”
„Ako mogu da kažem šta me duboko potresa, to je potcenjivanje sopstvenog naroda…potcenjivanje one mrvice inteligencije.”
„Hvala im na tome, nije trebala bogatija pomoć od osiromašenog uranijuma... Sad se pojavio jedan iz Sotonine pratnje lično, gospodin Rio Tinto, u prevodu obojena reka – to je prefarbano svim farbama.”
