Papa Grgur I

Izvor: Викицитат

Papa Grgur I ili Grgur Veliki (oko 540 – 12. mart 604) bio je rimski episkop od 3. septembra 590. do svoje smrti 12. marta 604. godine.

Citati[uredi]

„Sveto Pismo predstavlja svojevrsno ogledalo očima uma, da bi se u njemu videlo naše unutrašnje lice. Tu učimo svoju ružnoću, tamo svoju lepotu.”


„Ima ih toliko nemirnih da kada se oslobode truda, sve više rade, jer što više slobodnog vremena imaju za razmišljanje, to su gora unutrašnja previranja u njima.”


„Blaženstvo izabranih na nebu ne bi bilo savršeno ako ne bi mogli da gledaju preko ponora i uživaju u agoniji svoje braće u večnoj vatri.”


„Uzalud misle da su nevini oni koji sebi prisvajaju ona dobra koja im je Bog dao zajednička; ne dajući drugima ono što sami primaju, oni postaju ubice i ubice, jer zadržavajući za sebe ono što bi olakšalo patnje siromašnih, možemo reći da svaki dan prouzrokuju smrt onoliko ljudi koliko su možda je hranio i nije. Kada, dakle, nudimo sredstva za život siromašnima, ne dajemo im ništa svoje, već ono što im pripada po pravu. To je manje delo milosrđa koje obavljamo nego plaćanje duga.”


„Niko ne čini više zla u Crkvi od onoga ko ima titulu ili čin svetosti i postupa naopako.”


„I neka strah i strah od tebe budu na svim životinjama na zemlji.” Jasno je da su za životinje propisani strah i užas, ali je očigledno bilo zabranjeno među ljudima. Po prirodi je čovek superiorniji od grube životinje, ali ne i drugi ljudi.”


„Štaviše, pošto se lenji um obično postepeno smanjuje, kada ne uspemo da kontrolišemo svoj govor, prelazimo na grublje reči. Tako, u početku, rado govorimo o drugima ljubazno; nakon toga počinjemo da se bavimo životom onih o kojima govorimo, i konačno naši jezici preleću u otvorenu klevetu protiv njih.”


„Oni koji ne izgovaraju reči Božije sa poniznošću moraju se savetovati da kada primenjuju lek na bolesne, prvo moraju da ispitaju otrov svoje infekcije, ili u suprotnom pokušavajući da iscele druge, ubijaju sebe.”