Otuđenje

Izvor: Викицитат

Otuđenje ili alijenacija označava stanje čoveka u kojem njegova dela, proizvodi ili ideje postaju suprotstavljena moć koja ga potčinjava, njemu strana i nezavisna od njegove delatnosti i egzistencije.

Citati[uredi]

„Celokupna istorija otuđenja i celokupno ukidanje otuđenja nije, stoga, ništa drugo do istorija proizvodnje apstraktnog, tj. apsolutnog mišljenja, logičkog spekulativnog mišljenja. (Karl Marks)”


„Ja ću tražiti da se čoveku kao njegova svojina i njegova tvorevina vrati sva lepota i uzvišenost koju smo posudili zamišljenom svetu, kao njegovu najlepšu apologiju. Čovek kao pesnik, kao mislilac, kao bog, kao ljubav, kao moć. O kraljevske li darežljivosti kojom je obasuo stvari da bi sebe osiromašio i osetio se bednim! Dosad je bila njegova najveća nesebičnost to što se divio, i klanjao, i molio se, i znao da od sebe sakrije da je on bio taj koji je stvorio to čemu se divio. (Fridrih Niče)”