Nenad Čanak

Nenad Čanak (2. novembar 1959) srpski je političar.
Citati
[uredi]„Bez republike Vojvodine Kosovo apsolutno izlazi iz Srbije.”
— 1999.
„Što propusti NATO, to dočeka Direkcija za obnovu zemlje. Bombe nad našim glavama još uvek vise, jer očekujem mogućnost obnove intervencije, ali to nije ništa u poređenju sa mogućnosti obnove. Još jednu intervenciju bismo preživeli, ali još jednu obnovu ne bismo.”
— 2000.
„Stanovnici Vojvodine vlast Republike Srbije ne osećaju kao svoju vlast.”
— 2001.
„Najozbiljnija razlika između Hitlerove Nemačke i Miloševićeve Srbije je u tome što je Hitlerova Nemačka bila uređena zemlja. Daleko uređenija, daleko sistematskija i zbog toga je prouzročila daleko veća zla, jer je sistematski to činila. Ovde je to bilo više na ad hoc i pošto je to išlo na ad hoc, onda su zla u relativnim kategorijama manja.”
— 2001.
„Partizani su ono iz čega današnji autonomaši i današnje vojvođanske snage crpe svoju snagu za borbu protiv srbijanskog centralizma, srpskog nacionalizma i hegemonizma, juče protiv Slobodana Miloševića, a danas Vojislava Koštunice, i to je borba koja nikada da se završi.”
— 2001.
„Kad sam ja psovao mater toj ratnohuškačkoj televiziji to je bilo nepristojno, a kada se Đinđiću na Terazijama nekada skandiralo 'Zorane, mogu da ti popuše', on nije govorio da je narod nevaspitan.”
— 2001.
„Ono što je meni počelo da biva ozbiljan problem, to je odnos s Koštunicom. To je čovek koji je pomislio da je stvaran predsednik i to je došlo do stepena odmaklog šizofrenog ponašanja i to treba odmah hospitalizovati.”
— 2001.
„Za ubistvo Zorana Đinđića krivi su SANU, SPC, DSS i Reformisti Vojvodine.”
— 2003.
„Koliko god me optuživali da nisam demokrata, nažalost i ja sam demokrata, makar do izvesne mere.”
— 24. januar 2007.
„Za mene nije prihvatljivo to što je Koštunica na slobodi. Ali, ne pitam se ja, već pravosudni organi. Srećan sam što ne moram da pregovaram sa DSS-om.”
— 10. mart 2007.
„Vojvodina je deo Srbije tek od 2006. godine, i to zahvaljujući falsifikovanom Koštuničinom ustavu.”
— 13. april 2007.
„SRS je trebalo zabraniti 6. oktobra, za to sam se zalagao i sada se zalažem – vi ste, gospodo radikali, nacisti.”
— 29. maj 2007.
„Od 2002. godine sam u više navrata upozoravao na fašizaciju Srbije. Jedina reakcija je bila podsmeh 'političkih analitičara'. Kada je za svetski dan neonacista najavljen neonacistički marš Novim Sadom, pozvao sam sve koji mogu da im se suprotstave. Ako policija ne bude sprečila njihov marš, da mi bar pokušamo da sprečimo tu sramotu, makar i motkama. Proglašen sam za ekstremistu.”
— 04. oktobar 2007.
„DSS treba da nestane jer predstavlja vrhunac pohlepe i beščašća.”
— 19. oktobar 2007.
„Ukoliko Vojislav Koštunica da podršku Velimiru Iliću, bolje odmah da se ubije.”
— 14. decembar 2007.
„Ko je glasao za Koštunicu, ni Boris Tadić mu neće teško pasti.”
— 16. januar 2008.
„Ja ne mogu da zaboravim Draškovićevo opoziciono delovanje devedesetih godina, čak smo od 1996. do 2000. bili u koaliciji. Ali, ako se pomenu partizani i četnici – tu bismo se ozbiljno posvađali! Ono što sigurno znam jeste da, pored radikala i socijalista, više nikada ne bih mogao sa DSS-om! I to obećavam!”
— 29. mart 2008.
„Nakon što je Milošević okupirao Vojvodinu, strpao nas je statutom u zatvor; nakon što smo se rešili Miloševića, mislili smo da ćemo dobiti slobodu, ali smo, umesto da nas puste iz zatvora, samo dobili bolju hranu. Međutim, jasno je da puka promena zatvorskog jelovnika ne može rešiti suštinu problema.”
— 19. februar 2009.
„Daj čoveku pištolj, i može da opljačka banku. Daj čoveku banku, i može da opljačka ceo svet. Daj čoveku Narodnu banku, i može da napravi Ujedinjene regione Srbije.”
— 29. februar 2012.
„Vojvodina se stalno tretira kao maloletna i maloumna, jer joj se ne dozvoljava da raspolaže sopstvenim novcem, a Srbija se prema njoj odnosi kao prema zaposednutoj teritoriji.”
— 28. avgust 2012.
„Srbija je jedna od najčarobnijih zemalja u svetu. Zemlja koja ima 250 poslanika od kojih se 250 zalaže za brže priključivanje EU. Istovremeno, imate većinu građana koji imaju topla osećanja prema Rusiji, ali većina tih istih građana želi da im deca žive u EU. To je fascinantna šizofrenost pozicije koju sam najpreciznije video u izjavi jednog vojnika Republike Srpske 1993, koji je kada su ga iz tada uglednog opozicionog nedeljnika pitali kako vidi situaciju u RS, rekao sledeće: „Mi smo najzad osvojili slobodu. I mi Srbi najzad možemo da se pohvalimo da smo svoji na svome, da imamo svoju državu i da ne moramo više da razmišljamo o svojoj budućnosti. Što se mene lično tiče, ja odoh kod brata u Kanadu, ovde je sve otišlo u pičku materinu“.”
— 30. april 2015.
„Bio sam protiv Haškog tribunala, jer su ove zemlje morale da pokažu da li imaju ili nemaju pravosuđe. Onaj monstrum Šešelj Vojislav, doktor, pojavi se i Hag ne uspeva za 12 godina da ga osudi. Koji deo nije jasan? Jedan primitivac ismeva kompletnu evropsku civilizaciju. Naravno da je sada u rijalitiju, sve ove zemlje su u rijalitiju sa lošim kulisama.”
— 03. oktobar 2015.
„Politika Miloševićevog režima, čije su prve žrtve bile autonomne pokrajine – Vojvodina i Kosovo, završila je svoj bilans sa četiri izgubljena rata, četiri miliona raseljenih, više od 130.000 ubijenih i jednim međunarodno presuđenim zločinom genocida.”
— 14. avgust 2016.
