...predaka i tradicije ne smijemo i ne trebamo nikako da se odreknemo. Upravo u našim precima i toj biti opstajemo i bitišemo i mi sami. [1]
”
„
Za moj pesnički izraz najzaslužniji su, kako reče Dobrica Erić, „otadžbinski pesnici“. I otadžbinsko pevanje. A to su, osim već pomenutih svetaca i monaha, svi pesnici, čitava plejada koji su ostali svetosavci. Nikako ne bih mogla da izdvojim nekog posebno, a ne znam da li će o mom stavu pisati književni kritičari. Sonet jeste moja pesnička forma, ali je mnogo odličnih sonetista u srpskom pesništvu i možda nigde kao kod Srba ta savršena pesnička forma nije tako značajno zaživela.[2]
”
„
Nijedan narod ne može opstati bez svojih korena, pa ni srpski.[2]
”
„
Ćirilica je garant kulturnog i obrazovnog identiteta Crne Gore [3]
”
„
Ćirilica je konstituvno pismo kulture na prostoru današnje Crne Gore staro više od jedanaest vjekova. Ona je garant kulturnog i obrazovnog identiteta i kontinuiteta kako god gledamo, ili u sazvježđu i sazvučju sa drugim pismima, latinskim i orijentalnim ili sama za sebe i po sebi – konstituent, baza. Na njoj je nastalo genetičko kulturno pamćenje ne samo pravoslavnih već i svih drugih koji su napajali svoju pismenost na njenim izvorima, a često i jedino na njenim ishodištima, kada nije bilo drugih.[3]
”
„
Pravoslavni manastiri, koji su održali ćirilicu, bili su jedini naši „univerziteti“ i jedine škole. Oni u čuvari ugrožene pismenosti tokom čitave predvukovske epohe, više vjekova, i niti se novo školstvo od devetnaestog vijeka naovamo rađa samo od sebe (već se naslanja na neku svoju tradiciju), niti se njihove obrazovne narodne tekovine mogu vještački izolovati iz ovog našeg današnjeg odnosno budućeg školstva i prosvjete Crne Gore.[3]
”
„
(zašto u Pravoj Crnoj Gori) Prvenstveno, zbog istosti mog i njenog puta koji je njegoševski, srpski, ćirilički, kosovski, svetosavski; Zbog strukture ljudi koji vode Pravu Crnu Goru: sve su to ljudi sa čistim biografijama i sa čistim, neoprljanim rukama.[4]
