Migel Anhel Asturijas

Izvor: Викицитат

Migel Anhel Asturijas (10. oktobar 1899 — 9. jun 1974) je bio gvatemalski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1967. godine.

Citati[uredi]

„Posao pisca je da nevidljivo učini vidljivim rečima. Reč je mudrost romanopisca, pisca, pesnika.”


„Za gladne i neaktivne ljude, jedini način na koji se Bog može pojaviti je kroz rad i hranu.”


„Svako delo, kakvo god da je, književno, političko, naučno, mora biti podržano ponašanjem.”


„Prava ljubav je neprocenjiva i stoga nemarna prema svojim posledicama.”


„Žena više voli ono što nije u muškarcu nego ono što jeste.”


„Kada kažemo Bogu, kada kažemo svojim sinovima, ženama, sebi, konačno, „Čujte Amerikanci, negde u Americi postoji nacija koja se tek probudila“ – svi će uzviknuti BOLIVIJA!”


„U životu se često dešava da nam i ono što volimo više od sebe, vremenom dosadi.”


„Nema mira koji nije zasnovan na štitovima, glavama i lešinama bezglavog dušmana.”


„Ne možete se svađati sa ljubavnicima i ludacima.”


„Siromašnima novac teče kroz prste kao nesrećnim kockarima.”


„U mladosti duša vidi šta telo hoće. A u starosti je sve suprotno. Kod starih ljudi telo želi isto što i duša, a s godinama duša želi samo jedno: da leti.”


„Svako na ovom svetu stvara svoju istinu.”


„Legende su kao reke, gde god teku, uzimaju sve što tamo padne, ili uzimaju makar odraz.”


„Misli su slatke, šećerom natapaju lobanju.”


„Majke se osećaju sitim i bogatim kada razmišljaju o svojim sinovima.”


„Oni koji me vole treba da znaju da je ljubav borba ruku.”


„Naši pesnici i pisci prate život i njegove promene u živom jeziku i pismu.”