Marija Medenica

Izvor: Викицитат

Marija Medenica je srpska glumica.

Citati[uredi]

„Od biti glumac samo je jedno teže, biti glumica... A tu je i ona stara priča — nema dobrih ženskih uloga, mada možda smo mi sklone da se tešimo time, umesto da tragamo. Pozorište je čarobno baš zato što je (skoro) sve moguće.[1]


„Nikako da se shvati suština poziva kojim se bavimo. Ni čistač, ni predsednik države nisu u službi sebe, već neko umetnosti, neko naroda, neko korisnika javnih prostorija i mi treba da uradimo sve što je do nas da naše usluge budu što kvalitetnije.[2]


„Svi se nekako stavljamo na mesto koje nam po prirodi ne pripada. Uloge su se zamenile, pogrešno smo shvatli svoj posao i to živimo svaki dan.[2]


„Nemamo buntovnike s pedigreom, ne možeš ti s 13, 15, 18 godina da budeš buntovnik. Lupiš tetovažu, obučeš Nirvana majcu i izbušiš pirsing. To nije buntovništvo, ono traži rezultate, pa onda stani na crtu sa besmislom. Pomodno buntovništvo je na nivou specijalnog efekta i otud 90 odsto obrvica - krem bananica, veštačkih noktiju i golih probušenih stomaka. Nemaju veze ni sa stavom, ni sa zrelošću, ni sa načinom mišljenja i pitam se imaju li ta deca roditelje. A to će samo da metastazira. Deca koja su probila sve kordone pristojnosti su deca preprodavaca benzina iz 90-ih. To su ovi što su palili vatru pored rezervoara, verovatno su prizivali da im se desi nešto strašno u dubini svoje podsvesti, tako čitam tu njihovu dilemu.[2]


„Dobro se sećam te neizvesnosti i porodičnih drama koje su se dešavale u svim našim kućama. Međutim, tad sam bila tinejdžerka i nisam mogla do kraja da razumem tu količinu straha sa kojom su se suočavali naši roditelji. Bila mi je jednostavno daleka. Naša generacija srednjoškolaca je više bila upućena na to kako da ”uhvati krivinu” tokom vanrednog stanja. Mi smo pokušali da prevaziđemo traumu otklonom koji je bio duhovit i kreativan, što je i pripadalo našim godinama. Tajno smo se nalazili na školskim terenima i trudili se da nas što manje košta život koji smo živeli tih nekoliko meseci, a ispostaviće se i godinama nakon toga. Tada nisam mogla da razumem koliko je bilo teško ljudima na Kosovu i Metohiji.[3]

Reference[uredi]

  1. Милетић, Снежана (4. 2007). Остајте овде, маме текстови наших младих писаца. 144. Лудус. Приступљено 23. 11. 2023. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Михаљевић, Игор (1. 2. 2016). „Меденица: Млад човек мора да преузме одговорност”. oradio.rs. Приступљено 23. 11. 2023. 
  3. Судар, Сузана (9. 3. 2022). „Интервју | Марија Меденица: Ратови су нам уткани у душе”. Нова. Приступљено 23. 11. 2023.