Maks Horkhajmer

Izvor: Викицитат

Maks Horkhajmer (14. februar 1895 — 7. jul 1973) je bio nemački filozof i sociolog jevrejskog porekla, jedan od utemeljivača kritičke teorije društva i direktor čuvenog Frankfurtskog Instituta za socijalna istraživanja.

Citati[uredi]

„Kada aktivan pojedinac zdravog razuma sagleda užasno stanje sveta, želja da ga promeni postaje vodeći princip kojim on organizuje date činjenice i oblikuje ih u teoriju.”


„Kada se čak i današnji diktatori pozivaju na razum, oni misle da poseduju najviše tenkova. Bili su dovoljno racionalni da ih izgrade; drugi treba da budu dovoljno racionalni da im popuste.”


„Buržoaskim društvom vlada ekvivalencija. Neslično čini uporedivim tako što ga svodi na apstraktne količine. Za prosvetljenje, ono što se ne svodi na brojeve, a na kraju i na jedno, postaje iluzija.”


„Bez obzira na njihove napade na osnovnu koncepciju racionalizma, na sintetičke apriorne sudove, odnosno materijalne propozicije kojima se ne može suprotstaviti nikakvo iskustvo, empirista postavlja oblike bića kao konstantne.”


„Omalovažavanje empirijskih dokaza u korist metafizičkog sveta iluzije ima svoje poreklo u sukobu između emancipovanog pojedinca buržoaskog društva i njegove sudbine u tom društvu.”


„Složenost veze između sveta percepcije i sveta fizike ne isključuje da se takva veza može pokazati da postoji u bilo kom trenutku.”


„Blagoslov koji tržište ne traži o rođenju plaća se u društvu razmene činjenicom da su mogućnosti koje se daju rođenjem oblikovane tako da odgovaraju proizvodnji dobara koja se mogu kupiti na tržištu.”


„Razum kao organ za sagledavanje prave prirode stvarnosti i određivanje vodećih principa našeg života počeo je da se smatra zastarelim.”


„Kada se filozofski temelj demokratije uruši, tvrdnja da je diktatura loša racionalno važi samo za one koji nisu njeni korisnici, i nema teorijske prepreke da se ta izjava pretvori u njenu suprotnost.”


„Kvalitet čoveka koji sprečava identifikaciju pojedinca sa klasom je „metafizički“ i nema mesta u empirističkoj epistemologiji. Golubnja rupa u koju je čovek gurnut omeđuje njegovu sudbinu.”