Pređi na sadržaj

Laza Kostić

Izvor: Викицитат
Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
Neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.

Lazar Laza Kostić (31. januar / 12. februar 1841 — 26. novembar 1910) je bio srpski književnik, pesnik, novinar, dramski pisac, estetičar i političar.

Snove snivam, snujem snove,
Snujem snove biserove,
U snu živim, u snu dišem,
Alʼ ne mogu sitne snove,
Ne mogu ih da napišem.

Citati

[uredi]
Najcrnji vrag je Srbin sebi sam!
Oprosti, majko sveta, oprosti,
Što naših gora požalih bor,
Na kom se, ustuk svakoje zlosti,
Blaženoj tebi podiže dvor;
Prezri, nebesnice, vrelo milosti,
Što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
Ti si, dušo, moja Eva,
Samo kad te stvori Bog,
Iskinô je s rebrom mojim
Još i parče srca mog.
  • Oprosti, majko sveta, oprosti,
    Što naših gora požalih bor,
    Na kom se, ustuk svakoje zlosti,
    Blaženoj tebi podiže dvor;
    Prezri, nebesnice, vrelo milosti,
    Što ti zemaljski sagreši stvor:
    Kajan ti ljubim prečiste skute,
    Santa Maria della Salute.
  • Dve se u meni pobiše sile,
    Mozak i srce, pamet i slast,
    Dugo su bojak strahovit bile,
    Kô besni oluj i stari hrast;
    Napokon sile sustaše mile,
    Vijugav mozak održa vlast,
    Razlog i zapon pameti hude,
    Santa Maria della Salute.
    • Santa Maria della Salute, strofa 8.
  • Srce moje samohrano,
    Ko te dozva u moj dom?
    Neumorna pletisanko,
    Što pletivo pleteš tanko
    Među javom i med snom.
  • Snove snivam, snujem snove,
    Snujem snove biserove,
    U snu živim, u snu dišem,
    Alʼ ne mogu sitne snove,
    Ne mogu ih da napišem.
  • Ti si, dušo, moja Eva,
    Samo kad te stvori Bog,
    Iskinô je s rebrom mojim
    Još i parče srca mog.
  • Dva se tića pobratila, do dva sokola,
    Posred boja, posred mila, posred pokolja,
    Krili su se zagrlila pobratima dva,
    U boj lete, rane ljute hrana su im sva.
  • Vasijona pukla pusta,
    Već u meni duša susta,
    A srce mi silno bije,
    U glavu mi krvca lije,
    Alʼ mi vila lice mije
    hladom svoga krila meka,
    I još neka blaga reka,
    Neka struja iz daleka:
    Sveti miris pamtiveka.
  • Nemojte me pitatʼ sade,
    Da vam pričam stare jade,
    Stare jade, nove nade,
    Što ih naša zvezda znade;
    Već pođite do javora,
    Pobratima onog bora,
    Što ga stuži i cacyši
    Neiskazom veljih muka
    Kosovkina bela ruka,
    Te je njemu ruka mala
    Grdne jade zaveštala;
    A kad guslar po njim gudi,
    Iz javora jade budi,
    Iz tamnice jadi lete
    Da se braća jada sete,
    Da se sete, da ih svete!
    • Među zvezdama (1872)
  • Koga takne Tvoja ruka,
    oko Tvoje kog prosuka,
    biće vredan toga struka,
    toga lica, toga guka,
    tih milina i tih muka,
    biće vredan, kako ne bi, —
    blago Tebi!
  • Na Lovćen-kapi zamagli se hram,
    oblačak nad njim, crni jedan pram,
    sijevnu munja po tom pramenu,
    kâ da su slova u tom plamenu,
    lijepo čitam što mi piše plam:
    „Dok na tu zemlju ovi stoji kam,
    najcrnji vrag je Srbin sebi sam!”
  • Zastavo moja, zastavo trojna,
    svijeno srce naroda bojna,
    zar već u tvojim bojama spava
    crvena krvca i krvca plava?

Citati o Lazi Kostiću

[uredi]
  • Za ugledanje na L. Kostića nije dovoljna samo nastranost u idejama, nego treba još i duha, koji je s njome, vrlo često, udružen u pesmama njegovim.
  • On je bio i ostaće samo kao pesnik, i to kao žalostan primer kako se zlo može proći sa nešto talenta a sa mnogo taštine. Za njegovu poeziju, daje se reći ono što je Hajne govorio o jednom spisu romantičara Brentana: „Rekao bi čovek da prisustvuje maskovanom balu reči i slika. Sve to huji u krasnom neredu, i mahnitost koja vlada daje stvari izvesno jedinstvo.” Ovaj još živi čovek, pred čijim se genijalnim pesmama nekada padalo na kolena, već danas pripada književnoj istoriji, i tu će biti zabeležen kao prvi naš pisac koji je počeo pisati živim jambom umesto tromog srpskog troheja, i kao jedan od osnivača umetničke drame srpske.
    • Jovan Skerlić, Omladina i njena književnost (1848-1871) (1907), Knjiga V, „Omladinski pisci”, str. 509.

Spoljašnje veze

[uredi]
Vikizvornik ima originalan tekst pod imenom: