Knjiga postanja

Prva knjiga Mojsijeva koja se zove Postanje je hebrejski religijski spis koji govori o stvaranju sveta.

Citati

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.”

„A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.”

„I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.”

„A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.”

„Opet reče Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.”

„Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.”

„Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.”

„Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.”

„A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.”

„Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?”

„Tada reče Gospod Bog zmiji: kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka.”

„Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reče: dobih čovjeka od Gospoda.”

„I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar.”

„Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoči Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.”

„Kad zemlju uzradiš, neće ti više davati blaga svojega. Bićeš potukač i bjegunac na zemlji.”

„A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin.”

„I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.”

„Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori čovjeka, po obličju svojemu stvori ga.”

„A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.”

„A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše.”

„Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebiću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio.”

„Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega.”

„Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajući svoje šatore do Sodoma.”

„Poslije ovijeh stvari dođe Avramu riječ Gospodnja u utvari govoreći: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.”

„Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe.”

„A kad zora zabijelje, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga.”

„A anđeo reče: ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.”

„I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom.”

„Donesi mi lova, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nijesam umro.”

„A Bog reče Jakovu: ustani, idi gore u Vetilj i ondje stani; i načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Isava brata svojega.”

„A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj.”

„Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa ćemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti šta će biti od njegovijeh sanova.”

„I Gospod bješe s Josifom, te bi srećan, i življaše u kući gospodara svojega Misirca.”

„Josif dakle pozna braću svoju; ali oni njega ne poznaše.”

„I zapovjedi Josif čovjeku što upravljaše kućom njegovom govoreći: naspi ovijem ljudima u vreće žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreću metni ozgo novce njegove.”

„Tada Josif ne mogući se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: izađite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj.”

„Potom umrije Josif, a bješe mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru.”