Karl fon Line

Izvor: Викицитат

Karl fon Line (23. maj 1707 — 10. januar 1778) bio je švedski prirodnjak i naučnik, poznat kao „otac taksonomije“, a takođe se smatra i jednim od „očeva moderne ekologije“.

Citati[uredi]

„Ljudska bića, pošto su, pre svega stvorenja, dobila moć razuma... treba da budu svesna gde priroda nije svesna. Priroda dostiže svoj vrhunac u ljudima, ali ljudska svest nema svoju suštinu u sebi ili prirodi.”


„Ako su imena nepoznata, nestaje i znanje o stvarima.”


„Posmatrač prirode vidi, sa divljenjem, da je „ceo svet pun slave Božije“.”


„Stvaranje Zemlje je slava Božja, kao što se vidi iz dela prirode samo od čoveka.”


„Velik je Bog naš, i velika je sila Njegova, i sila je neizmerna.”


„Od mladosti si me učio, Bože, i sada bih želeo da propovedam čuda Tvoja.”


„Divna su dela Tvoja, Gospode! U mnoštvu vrlina Tvojih meriš one koji te preziru.”


„Bože beskonačni, sveznajući i svemoćni, probudi me i začudih se! Pročitao sam neke tragove kroz Njegove stvorene stvari, u svemu tome je Njegova volja; čak iu najmanjim stvarima, i to najsitnijim! Koliko mudrosti! Kakvo nesagledivo savršenstvo!”


„Svaki rod je prirodan, stvoren kao takav u početku, da se ne sme naglo cepati ili spajati zajedno po hiru ili po nečijoj teoriji.”


„Teološki, čoveka treba shvatiti kao krajnju svrhu stvaranja; postavljen na zemaljskoj kugli kao remek-delo dela Svemoći, sozercavajući svet snagom razumnog razuma, čulima praveći zaključke, u Njegovim delima čovek prepoznaje svemogućeg Tvorca, sveznajućeg, neizmernog i večnog. Bog, naučivši da moralno živi pod Njegovom vlašću, uveren je u potpunu pravdu Njegove Nemeze.”