Indijanske mudrosti

Izvor: Викицитат

Ludi Konj (1875.)[uredi]

  • Ophodi se prema zemlji valjano, nju ti nisu dali tvoji roditelji, nju su ti pozajmila tvoja deca. Mi ne nasledujemo zemlju od naših predaka, mi je pozajmljujemo od naše dece.

Ne može se prodati zemlja kojom ljudi hode.

Crni Los, Vrač Oglala Siouksa (1863-1950)[uredi]

  • Primetili ste da je sve što Indijanci rade u krugu, zbog toga što Moć sveta uvek radi u krugovima i sve pokušava da bude okruglo. Nebo je okruglo, i ja sam čuo da je zemlja okrugla kao lopta, a takve su i zvezde. Vetar, u svojoj najvećoj moći, je uragan (spirala). Ptice prave gnezda u krugovima, jer je njihova vera ista kao naša. Čak i godišnja doba prave veliki krug u svom menjanju i stalno se vraćaju tamo gde su bila. Čovekov život je krug od detinjstva ka detinjstvu, i tako je u svemu gde se (mističn) moć kreće.

Vrano Stopalo, besednik Crnih Stopala[uredi]

  • Šta je život? To je treptaj svica u noći. To je dah bufala na zimskoj hladnoći. To je mala senka koja juri preko trave i nestaje na zalasku sunca.

Orao Poglavica, Pauni[uredi]

  • U početku svih stvari, mudrost i znanje su bili kod životinja, jer Tirawa, koji je iznad, nije govorio direktno čoveku. On je slao odredene životinje da kažu čoveku da se on pokazuje kroz zveri, i da on njih, i od zvezda i sunca i meseca čovek treba da uči.

Sve stvari u svetu su dvoje. U našem umu mi smo dvoje, dobro i zlo. Našim očima vidimo dvoje, stvari koje su lepe i stvari koje su ružne. Mi imamo desnu ruku koja udara i koja je načinjena za zlo i levu koja je puna dobrote i blizu je srca. Jedna nas noga može voditi na put zla, druga nas može voditi dobru. Zato, sve stvari su dvoje.

Žalosni Golub, Sališ (1888-1936)[uredi]

  • Sve stvari na svetu imaju svoju svrhu, svaka bolest i biljka koja je leči, i svaki čovek sa svojim pozivom. Ovo je indijanska teorija postojanja.

Veliki Grom[uredi]

  • Veliki Duh je u svim stvarima, on je u vazduhu koji dišemo. Veliki Duh je naš otac, a zemlja je naša majka. Ona nas hrani, i sve što stavimo u nju ona nam vraća.

Srelac, Tetonski Sijuski[uredi]

  • Sve ptice, čak i one iste vrste, su različite, i tako je i sa životinjama i sa čovekom. Razlog zašto Vakan-Tanka nije stvorio dve iste ptice ili životinje ili čoveka je zato što svakog postavio Vakan-Tanka da bude nezavisna individua i da se oslanja na sebe.

Džordž Kopvej, Poglavica Odžibua (1818-1863)[uredi]

  • Među Indijancima nema pisanih zakona. Običaji koji se prenose sa kolena na koleno su jedini zakon koji ih vodi. Svako se može ponašati drugačije od onoga što se smatra dobrim ako sam tako izabere, ali takvo ponašanje će mu doneti osudu naroda. Strah od osude naroda je moćan obruč koji drži sve ljude u jednom društvenom telu.

Tekumseh Šouni[uredi]

  • Gde su danas Pequoti? Gde su Narragansetti, Mohikanci, Pokanoketi i mnoga druga nekada moćna plemena našeg naroda? Nestali su pred pohlepom i tlačenjem Belog Coveka, kao sneg pred zimskim suncem.

Veliki savet Americkih Indijanaca (1927.)[uredi]

  • Beli ljudi, koji pokušavaju da nas naprave po sopstvenoj slici, hoće da budemo, kako to oni zovu, “asimilovani”, uvlačeći Indijance u mejnstrim i uništavajući naš način života i naše kulturne obrasce. Oni veruju da bismo trebali biti zadovoljni kao oni čiji koncept sreće je materijalistički i pohlepan, što je veoma razlicito od našeg puta.

Mi hoćemo slobodu od belog coveka radije nego da budemo integrisani. Mi nećemo neki deo establišmenta, mi hoćemo da budemo slobodni da odgajamo našu decu u našoj veri, na naš nacin, da možemo da lovimo i pecamo i da živimo u miru. Mi ne želimo moć, mi ne želimo da budemo kongresmeni ili bankari, mi hoćemo da budemo svoji. Beli covek kaže, postoji sloboda i pravda za sve. Mi smo dobili “slobodu i pravdu” i zbog toga umalo ne bejasmo istrebljeni. Mi to nećemo zaboraviti.”

Peti godišnji skup kruga starih mudraca (1980.)[uredi]

  • Mnogo je stvari za podeliti sa Četiri Boje čovecanstva u našoj zajedničkoj sudbini sjedinjenoj sa Majkom Zemljom. Ovo deljenje mora biti razmotreno sa velikom pažnjom od strane mudrih i vračeva koji čuvaju sveto poverenje, da ne bi došlo do štete od ljudi kroz neznanje ili zloupotrebu ovih moćnih sila.

Vintu Žena (19-ti vek)[uredi]

  • Kada mi Indijanci ubijamo meso, mi sve pojedemo. Kada kopamo korenje, kopamo male rupe. Mi tresemo kukuruz i druge plodove s biljaka, mi ne iščupamo stablo. Mi koristimo samo mrtvo drvo. Ali beli ljudi buše zemlju, ruše drveća, ubijaju sve. Beli ljudi ne obraćaju pažnju ni na šta. Kako može duh zemlje voleti Belog čoveka? Gde god je beli čovek dotakne, to je bol.

Vilijem Komanda, Mamivinini, Kanada (1991.)[uredi]

  • Indijanci vide dva puta sa kojima se suočava bledoliki kao put tehnologije i put duhovnosti. Mi osećamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj zemlji. Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su indijanci putovali i koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima. Trava tamo još uvek raste.

Poglavica Aupumut, Mohikanci (1725.)[uredi]

  • Kada dode vreme za umiranje, ne budi kao oni čija srca su puna straha od smrti, pa kada njihovo vreme dode oni plaču i mole za još malo vremena da žive svoje živote ponovo na drugačiji način. Pevaj svoju pesmu smrti i umri kao junak koji se vraća kući.

Poglavica Edvard Mudi, narod Nuksalk[uredi]

  • Moramo zaštititi šumu za našu decu, unuke i one koji tek treba da se rode. Moramo zaštititi šumu za one koji ne mogu da govore za sebe kao što su ptice, životinje, ribe i drveće.

Zitkala-Sa[uredi]

  • Kao mali čovek koji luta zemljom čuda, ja od njihove dogme više volim izlet u vrt prirode gde se glas Velikog Duha cuje u cvrkutu ptica, žuboru moćnih vodopada i u slatkom disanju cveća. Ako je to neznaboštvo, onda sam ja, na kraju krajeva, neznabožac.

Poglavica Sijetl[uredi]

  • Kada je zemlja bolesna, životinje će početi da nestaju. Kada se to desi, Ratnici Duge ce doći da ih spasu.

Crveni Oblak (1870.)[uredi]

  • 1868. beli čovek je došao i doneo neke papire. Nismo mogli da ih pročitamo i oni nam nisu rekli šta je zaista bilo unutra. Mi smo mislili da je dogovor da se pomeri tvrđava i da prestanemo da ratujemo. Ali kada sam stigao u Vašington, Veliki Otac mi je objasnio da su me prevodioci prevarili.

Ja sam siromašan i go, ali sam poglavica svog naroda. Mi ne želimo bogatstvo, ali želimo da podižemo svoju decu ispravno. Bogatstvo nam dobra neće doneti. Ne možemo ga poneti na onaj svet. Mi ne želimo bogatstvo. Mi želimo mir i ljubav.

Džon Drvene Noge, Čejeni[uredi]

  • Naša zemlja nam je sve. Reći cu vam jednu od stvari koje se sećamo o našoj zemlji. Sećamo se da su naši pradedovi platili za nju – svojim životima.

Vovoka, Paiute[uredi]

  • Tražite od mene da orem zemlju. Treba li da uzmem nož i da rasporim grudi svoje majke? Onda kada umrem ona me neće primiti na svoje grudi da počinem.

Tražite od mene da kopam za kamenjem! Treba li da kopam pod njenom kožom za njenim kostima? Onda kada umrem ne mogu ući u njeno telo da budem ponovo rođen. Tražite da sečem travu i da pravim seno i da ga prodajem i da budem bogat kao beli čovek, ali kako da se usudim da sečem kosu svoje majke?

Poglavica Makuina, Nutka[uredi]

  • Jednom sam bio u Viktoriji i video sam veoma veliku kuću. Rekli su mi da je to banka i da beli ljudi tu stavljaju svoj novac na čuvanje i da vremenom dobijaju korist. Mi indijanci nemamo takve banke; ali kada imamo mnogo novca ili ćebadi, mi ih dajemo drugim poglavicama i ljudima i vremenom oni im donose korist i naša srca se osećaju dobro. Naš način davanja je naša banka.

Poglavica Kjova, Santana[uredi]

  • Ja volim ovu zemlju i bufale i neću se odvajati od nje. Hoću da dobro razumete što govorim. Zapišite to na papir. Čuo sam dosta lepih reči od gospode koju nam je slao Veliki Otac, ali oni nikad ne rade ono što govore. Ja ne želim ništa od vaših škola, crkvi i bolnica na našoj zemlji. Hoću da deca rastu kao što sam ja rastao.

Čujem da nameravate da nas preselite u rezervat blizu planina. Ja neću da se selim. Ja volim da lutam prerijom. Tada se osećam slobodno i srećno, a kada se negde trajno naselimo mi bledimo i umiremo. Pre mnogo vremena ova zemlja je pripadala našim očevima, ali kada sam ja išao na reku video sam kampove vojnika na njenim obalama. Ti vojnici su sekli drveće i ubijali moje bufale i kada sam to video, moje srce se osećalo kao da će da izgori.