Život i priključenija

Izvor: Викицитат

Život i priključenija je autobiografsko delo Dositeja Obradovića, glavne i središne ličnosti srpske književnosti svoga vremena.

Citati[uredi]

„Evo me među kaluđeri; šta sam tražio, to sam i našao”


„Slatka je stvar, i puna bezlobne zabave i utešenija, spominjati se svoji[h] prošasti[h] vremena, od samoga nezlobivoga detinjstva i vesele mladosti do mužeskog vozrasta i zrele starosti.”


„Nameravam izdati na tip trista ovi[h] knjiga; svaka će sostojati se iz dvadeset iliti oko dvadeset i pet tabaka u velikim oktavu. Pogreške štampe valja prostiti, jer oni koji štampaju ne znadu srpski, i koliko god ispravljam, mora nešto ostati.”


„Ovo na rasuždenije čuvstvitelnim i čelovekoljubnim srcam dajući, uzdam se da i oni isti koji toliko ne mare za moja priključenija, smatrajući na pričinu koja me k tome ubeždava, neće za bezmestno suditi što ću jošte na nekoliko tabaka o sebi pisati, ne mogući na drugi način sveštenejšu blagodarnosti moje dužnost pokazati i ispolniti.”


„Moj Atanasije pođe da me otprati do Petrinje i dođe do Zagreba sa mnom, gdi u predgradiju pri jednom kupcu uzmem jednu sobu na mesec. Kaže nam domaćin uveče, kad čuje moje namerenije, da u gradu ima biskupa vlaškoga koleđijum i da, čekajući ja priliku za poći u armiju, mogao bi[h], međutim, onde početi dijački (ovako zovu latinski) učiti se. Ovo mi predloženije milo bude i pođem sutradan s Atanasijem viditi kakav je to tu našega episkopa kolegijum (zašto nas zovu Vla[h]e).”


„Verni moj drug Atanasije prebude sa mnom u Zagrebu šest dana i, videći me nameštena pri dobrim ljudma, sedmi dan otpratim ga do preko Save i tu se s mnogim suzama rastanemo. U domu kvartira mojega na[h]ođaše se jedan đak, brat doma gospođe, imenem Antun. Ovi pri jezuitam slušaše filosofiju i kad god ne bi imao svoga dela, vsegda bi zajedno bili. On mi pokloni svoju gramatiku (čitati sam mogao latinski) i zada mi prvu milu lekciju „haec musa”. Gramatike se tu štampaju s izjašnjenijem dijalekta horvatskoga; to mi je pomagalo. No sudite kolika je radost moja bila kad nađem u latinskom jeziku veliko podobije s vlaškim, koji je meni iz detinjstva u Banatu kako i naš serpski poznat bio! Tu mi se sva zima ne učini duža nego jedan dan. Antun, koji me vesma ljubljaše, predavaše mi s velikom radostiju osam časti slova, davaše mi sverh nji[h] okupacije i tolkovaše mi neke istorijice.”


„Odvede me pop Marko u svoj dom i nađe mi jednog mladog soldata Dalmatinca koji dobro grečeski znađaše. Pogodim ga za cekin na mesec da mi svaki dan u urečeni čas dolazi, i počnem pisati s našimi slovami nužne reči i razgovore grečeski. Ovi soldat učini me sutradan poznati se s jednim poštenim čovekom [H]ercegovcem, imenem Antonijem, koji u gradu imađaše dva svoja dućana, trgovaše s[a] svakojakim voćem i zelenima i tu oženjen dobro stajaše. I ovi mi krepko naloži da nipošto mojemu domaćinu ništa ne uzajmim i, ako mi što zaište, da rečem da su moji novci u Antonija Šćavuna na sohranjeniju.”


„Sveta, blažena, bogougodna Jerotejeva duše, davno sam ja od blagoga boga ovi čas želio da mogu za života reći: „Povjem imja tvoje bratiji mojej i posrede mnogih narodov vospoju tja!” Pravedna duše, ti se sad vodvoravaš s blaženi duhovi u slavi nebesnoga oca, za koga si živila i kojega. si svetu ispolnjavala volju. Primi ovi znak večne moje blagodarnosti i vospominanija. Propovedajući i slaveći ja dobrodetelj i ime tvoje, slaVim samoga boga koji je izvor i pervejše: načalo svakoga dobra i blagodati.”


„Rečeni sveštenik za četiri ili pet dana mogao je svršiti svoj posao i vratiti se; no meni za [h]atar hodio je ovi človek sa mnom ravno petnaest dana po takovi mesti gdi su hormovitski sojuznici i prijatelji. Svuda od Turaka i hristjana Albaneza jednako smo bili primati i čašćeni i od mesta do mesta praćeni. Pop Đika i dva Hormovita s njim bili su, kako valja, vooruženi; no i tako gdigdi bivalo je sumnjenije da se ne namerimo na veće čislo hormovitski[h] i njihovi[h] sojuznikov neprijatelja; zato u takovi mesti davali su nam po nekoliko momaka s oružijem za pratnju.”


„Ljubeći te, ljubimi moj, i čestitajući ti novi god, prebivam sav tvoj.”


Vikizvornik ima originalan tekst pod imenom: