Entoni Gidens

Izvor: Викицитат
Entoni Gidens (2004)

Entoni Gidens (18. januara 1938) je britanski sociolog poznat po svojoj Teoriji strukturalizma i holističkim pogledima na moderno društvo.

Citati[uredi]

„Društvo jedino ima oblik, i ta forma samo ima efekte na ljude, ukoliko je kao struktura proizvedena i ponovo stvorena u tome šta ljudi rade.”


„Društvene strukture su sastavljene kako od ljudskog delovanja, tako i od medijuma ovog sastava.”


„Da bi istražili strukturu društvenog sistema moramo da ispitamo načine pri čemu taj sistem, kroz primenu generativnih pravila i izvora je proizveden i reprodukovan u socijalnoj interakciji.”


„Identitet osobe se ne nalazi u ponašanju niti - iako je ovo važno - u reakciji drugih, već u kapacitetu da zadrži odreženu narativnost u kretanju. Biografije individue, ako je održava redovnu interakciju sa drugima u svakodnevom svetu, ne može biti potpuno fiktivna. Ona mora kontinualno integrisati događaje koji se dešavaju u spoljašnjem svetu, i sortirajući ih u „priči“ o sebi koja teče.”


„Šta činiti? Kako delati? Ko biti? To su fokusna pitanja za sve koje žive u okolnostima kasnog modernizma - i ona koja, na nekom nivou, svi odgovaramo, ili diskursivno ili kroz svakodnevno društveno ponašanje.”


„Opšti cilj politike trećeg puta treba da bude pomoći građanima da probiju svoj put do velikih revolucija našeg vremena: globalizacije, transformacije u ličnom životu i naše veze sa prirodom.”


„Ne postoji nijedan činilac, grupa niti pokret koji, kao što je proletarijat Karla Marksa trebalo da uradi, može nositi nade čovečanstva, ali ima mnogo vidova političkog angažmana koji nude dobar razlog za optimizam.”


„Ljudska svest je uslovljena dijalektičkom interakcijom između subjekta i objekta, u kojoj čovek aktivno oblikuje svet u kome živi u isto vreme kada on oblikuje njega.”


„Politička ekonomija ... zasniva svoju teoriju društva na samopotraži izolovanog pojedinca. Politička ekonomija, na ovaj način, „ugrađuje privatnu svojinu u samu suštinu čoveka“.”


„Postoji simetrija između demokratizacije ličnog života i mogućnosti za demokratiju u okviru svetskog političkog poretka u najvećoj meri.”


„Vlast je legitimna u onoj meri u kojoj priznaje princip autonomije – drugim rečima, brani se u onoj meri u kojoj može da pruži valjane razloge zašto saradnja sa njim doprinosi povećanju autonomije, sada ili u budućnosti.”


„Ljudima je teško da pripišu nivo realnosti budućnosti jednak onom sadašnjosti.”


„Tamo gde smo svedoci povlačenja tradicije, primorani smo da živimo na otvoreniji i promišljeniji način.”