Pređi na sadržaj

Druga poslanica Korinćanima

Izvor: Викицитат

Druga Korinćanima je jedna od knjiga Novog zaveta. Po redu treća poslanica u Novom zavetu i nalazi se posle Prve poslanice Korinćanima.

Citati

[uredi]

„Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe, Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista. Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajući da kao što ste zajedničari u našemu stradanju tako i u utjesi. (1:3-7)”


„Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu: Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan? Jer mi nijesmo kao mnogi koji nečisto propovijedaju riječ Božiju, nego iz čistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo. (2:14-18)”


„Počinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporučnijeh poslanica na vas ili od vas? Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i čitaju svi ljudi; Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca. (3:1-3)”


„Ako li je pak pokriveno jevanđelije naše, u onima je pokriveno koji ginu, U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanđelija slave Hristove, koji je obličje Boga, koji se ne vidi. (4:3-4)”


„Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita. Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da, bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovijem siromaštvom obogatite. (8:8-9)”


„Evo sam gotov treći put da vam dođem, i ne dosađujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci. A ja dragovoljno potrošiću i biću potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite. Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav budući dobih vas prijevarom. Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama? (12:14-17)”