Dragačevski epitafi: vojnici stalnog kadra

Izvor: Викицитат
Spomenik u Grabu (detalj)

Dragačevski epitafi: vojnici stalnog kadra dragocena su familijarna i istorijska svedočanstva prepisana sa starih nadgrobnih spomenika i krajputaša u selima i varošicama Dragačeva.[1]

Epitafi[uredi]

Spomenik Sretenu Kruniću (†1849) (Dučalovići – Glavoč)

Ovde počiva
SRETEN
sin Pavla Krunića
ot sela Rtara
bivši voinik katana
otečestva srpskog.
poživo 19. G.
Umre 12. Aprila
i manastiru S.T.
1849.[1]


Spomenik Jovanu Mirkoviću (†1850) (Rtari)

1850.
VOINIK
Zde počiva Rab Boži
IOVAN MIRKOVIĆ
prestavi se u vozrastu:
18 te godine[1]


Spomenik Petru Milićeviću (†1850) (Lisa – Šolajići)

Ovai bileg
pokazuje Krabroga Voinika
vernoga soldata garnizona
PETRA MILIĆEVIĆA iz sela Lise
služio verno. 3. G. pri Vladaniju
Knjaza Aleksandra Karađor:
poživi 21. pre 1850
u Beogradu pogreben 23 : Apr.[1]


Spomenik Stefanu Anđeliću (†1854) (Guča – Anđelići)

Ovde počiva rab boži
STEFAN
sin poč: Petra Anđelića
iz sela Guče,
bivši voinik, garda,
služio pri vladeniju
Knjaza Aleksandra Karađorđev:
i poživio, 20 god:
a umro 13 Apr: 1854. L:[1]


Spomenik Jaćimu R. Plazini (†1854) (Guberevci – Plazine)

Pomjani Gospodi
vo carstvu tvoem
Ovde počivšeg raba tvoego
JAĆIMA R: PLAZINU
bivšeg voinika garnizona
iz ovog Sela Guberevaca.
verno i pošteno 4. god:
služio otečestvo
i Knjaza Aleksandra karađ:
poživio 29.g.
prestaviose 21 avgusta 1854
ovai krs dao pisati
Brat ego Miloš[1]


Spomenik Đorđu Šibincu (†1856) (Dučalovići – Sadljike)

Ovai bileg pokazue
krabrog voinika
ĐORĐA
sin Milisava Šibinca
koie poživio 24 g.
preselio se u večnost.
18 Januara. 1856 g:
znak udarimu
ovi tužni otac sinu svoemu[1]


Spomenik Matu Iliću (†1856) (Negrišori)

Ovde počiva
MATO
sin Vukole Ilića
žitelja negrišorskog
bivši voinik
Garnizon služio pri Srbs:
Knjazu Aleksandru Karađor:
i poživi 30.g.
a umre 20. avgusta 1856.g.[1]


Spomenik Milanu Jaćimoviću (†1862) (Puhovo – Nešovanovići)

Ovde počiva Rab Boži
MILAN JAĆIMOVIĆ
žitel Puovski
on e bio kao pismen voinik
narodne voiske
koi česno i pošteno
poživi 24 God:
prestavise 27 Janu. u 1862 G.
Spomenu ga
blagodarni brat njegov Damljan[1]


Spomenik Milosavu Vasoviću (†1864) (Grab – Rajičići)

Ovde počiva rab boži
MILOSAV VASOVIĆ
iz graba
poživi 21. Go:
biv: voin: u zekciru učenja
s narodnim voinstvom;
i umre 11. Apri: 1864. G.
Ovai nadgrobni spomen
udari Ego brat uroš v.
Piso M: K: iz G.[1]


Spomenik Mileti Zategi (†1864) (Lis – Lazovići)

Ovde počiva Rab Boži
MILETA
sin Trivuna Zatege iz Lisa
koie u Stoećoj voisci
19: Meseci Kao Pešak Služio
Poživi 19. G:
Umre 1. Maja 1864. G:
u putu Bolestan
putujući kući svoioj[1]


Spomenik Nikoli Iliću (†1864) (Grab – Ilići)

Pred ovim biljegom
počiva rab Boži
NIKOLA ILIĆ
bivši Voinik
stoeće Voiske u Beogradu
pri Vladeniju
Knjaza ALEKSANDRA Karađorđev:
posle toga bioe
Četovođa narodne Voiske 4. g:
poživi 35. g:
umre, 31. julija 1864. g:
Ovai Biljeg podiže otac Ego gavrilo
pisa Milosav Milosavljev. iz lisica[1]


Spomenik Jovanu Zategi (†1866) (Lis – Lazovići)

IOVAN
sin Trivuna Zatege
Bivši katana narodne voiske
poživi 22: god.
a umre 19, Marta 1866.god.[1]


Spomenik Avramu Pajiću (†1871) (Viča – Mirkovac)

Ovde tiko počiva
rab boži
AVRAM
sin Raka Paića iz Viče
bivši voinik stoeće voiske
brske baterie topdžija
3 g. kod knjaza Mikaila Obr.
a poživi 24 G.
a prestavise po Voskreseniju
5-og dana u 1871 g.
Spomenuga brat njegov damljan
i bratučed janko paić[1]


Spomenik Maksimu Rajičiću (†1872) (Grab – Rajičići)

Rab Boži MAKSIM
priđi bliže mili čitatelju
kude itaš
da pročitaš
u najlepšem milom mome veku
telo moje već trune u mraku,
kad na radost radnja moja pođe
nemila smrt odma me nađe
R:B:
MAKSIM RAIČIĆ
iz Graba
bivšeg vojnika narodnje vojske 7. g.
u 23. g. života svoga
25og Marta u 1872. g...[1]


Spomenik Arseniju Jaćimoviću (†1873) (Puhovo – Jaćimovići)

Pred ovim znakom počiva
ARSENIJE
sin Jakova Jaćimovića iz Puova,
voinik I klase,
poživi 24.G.
prestavise u večnost
16.dekembra 1873.G.
Bog da mu dušu prosti
Ovai spomenik mu podiže
žalosni otac Jakov[1]


Spomenik Ljubomiru Novitoviću (†1875) (Trešnjevica – Polje)

Priđi bliže mili čitatelju,
truda svoga nemoj požaliti,
tužni ovaj spomen pročitati,
te ti vidi ko ovde počiva,
mrtvo telo na daljini biva,
Ra[b] Bo[ži]
LjUBOMIR NOVITOVIĆ
iz Trešnjevice
biv: tobdžija 4 čete I bataljona
gradskog Artiljerijskog puka u Nišu,
koi poživi 20.g.
umro 18. maja 1875.
Bog da mu dušu prosti
Sp. podiže ranko
i Dragomir Novičić[1]


Spomenik Matijaševićima - Milanu (†1876), Vučiću (†1898) i Radovanu (†18??) (Lapidarijum u Guči)

Ovaj žalosni spomenik pokazuje
tri srbska vojnika
MILANA MATIJAŠEVIĆA iz Đeraća
bivšeg vojnika I klase
koi poživi 26.g.
a pogibe na Pazaru 4 juna 1876 go:
VUČIĆ sin Milinkov Biv:
topdžija 3 baterije u Kragujevcu
poživi 21. g. a umre 8 juna 1898 Go:
i tamo saranjeni
RADOVAN
sin Miće Matijaševića
bivši pešak...
Ovaj spomenik podigoše im
stric Ilija
i cela zadruga.[1]


Spomenik Vićentiju Stevanoviću (†1877) (Goračići – Čergovište)

Obde počiva:
rab + boži:
VIĆENTIJE STEVANOVIĆ
vodnik I : klase narodne : voiske:
koie verno: i usrdno 4 : godine
knijaza i otečestvo: služio:
poživi 31:
g. umre: 5: dec. u 1877: g.
Ovai znak + podigoše mu
sretan iovan i kosta
poštovana braća
i miloe edini sin: Ego
u 1878[1]


Spomenik Bogosavu Maksimoviću (†1882) (Krstac – staro groblje)

Ovaj spomenik pokazuje ime jego
BOGOSAVA MAKSIMOVIĆA
iz krstaca
bivšeg vojnika stajaće vojske
Žive 20 god.
a umre ranjen u 1882. god.
Spomen mu... (oštećeno)[1]


Spomenik Ivanu Nenadiću (†1883) (Trešnjevica – Polje)

S leve strane
za Grobom Brata svoeg Milovana
na jedan korak ulevo
počivaju Saranjene Kosti
IVANA NENADIĆA
ovd. Biv. Vojnika
VI-te Poljske Baterije
1 Artiljerijskog puka
koi 13 meseci u garnizonu
u Kragujevcu odslužio
gdi se i razboleo.
Trudom braće svoje
donešen je bolestan kući
gdi je treći dan umro
4 Aprila 1883. G.
u 23 god. života svog
Ovaj spomen podigoše braća ego
Mikan i Petar
i ožalošćena Majka Cmiljana[1]


Spomenik Kostu Milenkoviću (†1888) (Luke – Milenkovići)

U ovom grubu počiva
KOSTO MILENKOVIĆ
iz sela Luka
poživio 38. G.
kaplar stalnog kadra
Umro 16 aprila 1888. G.
ovaj spomen podigošemu
Brat Milovan
i sinovac Mikailo[1]


Spomenik Svetozaru Nešovanoviću (†1891) (Puhovo – Nešovanovići)

Pred ovim spomenikom
a pod ovom ladnom pločom
u ovom mračnom grobu
večiti san boravi
SVETOZAR
sin Mijaila Nešovanovića iz puhova,
bivši tobdžija
poljske baterije u Kraljevu
koji česno i pošteno
poživi 23. God.
a na Veliku Tugu i Žalos,
prestavi se u večnos
15. septembra 1891. G.
Ovaj spomen podigoše mu
otac Mijailo
i braća Milivoje Milić i Milija[1]


Spomenik Staniši Milićeviću (†1892) (Osonica – Selište)

O Srbine brate mili
pročitajde ovaj spomen
đe počiva rab Boži
STANIŠE MILIĆEVIĆA
bivši vojnik I :
inženjerskog bata[liona] stojeći
u nišu razbolje
se u 21. G. mladosti
umro na bolovanju kod kuće
11 oktom, 1892. G.
Fala braćo mila
Spomen podižumu majka sa sinovima
Vladimir i Ljubomir
Braća Milutinovići[1]


Spomenik Velisavu Pavloviću (†1904) (Živica – Brankino brdo)

Ovaj spomen pokazuje
VELISAVA PAVLOVIĆA
iz Živice
koi služi u notnjim stražarima.
2. čete u Beogradu
živio 35 god.
i umre aprila 1904 god.
Tamo je i saranjen
Bog da mu dušu prosti
Ovaj spomenik podiže
brat Vićentije[1]


Spomenik Milivoju Zlatiću (†1904) (Osonica – Selište)

O putniče srpski rode
stani malo ovde
pa ti reci bog da prosti
MILIVOJA ZLATIĆA
iz Osaonice
vojnika III baterije I divizijona
kaubičkog puka
stupijo u komandu 9 januara 1904 G.
a umro u Nišu 20 maja iste 1904 G.
živeo je 21 G.
Spomen dižu njegovi
ožalošćeni roditelji
otac radisav i stric stevan
mati milenija
i brat rajko i milivoje[1]


Spomenik Mihailu Milekiću (†1909) (Brezovice – Majstorovići)

MIHAILO MILEKIĆ
iz Brezovice
vojnik kraljeve garde
poživi 22. God.
A umre u najlepše vreme
1909 god.
Bog da mu dušu prosti
Sp. mu podgoše majka Rajka
sestra Milosava
zet Vitor Majstorović
i sestričina Gina[1]


Spomenik Milanu Poledici (†1924) (Trešnjevica – Poledice)

Spomen
MILANA POLEDICE
iz Trešnjevice,
vojnika 13. č: 4. B: 31. puka
Pokosiga Vojna kleta
te ga uze sa ovoga sveta
kad najlepše cveta
u 22 leta
A umre u kletoj bolnici
u Mitrovici
na polasku svojoj kući
8. dec: 1924. god.
Bog da mu dušu prosti
Spomen podigoše mu Braća
Budimir Velimir Siniša Stojan
i sna Radojka[1]


Spomenik Dragiši Krkoviću (†1934) (Vlasteljice – kraj puta)

Oj Srbine Brate moj
ti ne žali trud svoj
i pročitaj spomen moj
i reci Bog da prosti
DRAGIŠU
sina Radenka M. Krkovića
iz Vlasteljica
vojnik 8 čete II bat. 44 pešad. Puk
koi u osluženju stalnog kadra
razboli se i umre u Otočcu Lika
septembra 1934
i tamo je saranjen
I Bog da mu dušu prosti
Spomen usadi otac Radenko
maća Ljubica
žena Ivanka
i sin Radoslav
Poživi 25 godina[1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 Стојић, Никола Ника (2011). Драгачевски епитафи : записи са надгробника и крајпуташа (2. допуњено ed.). Чачак: Међуопштински историјски архив. 

Literatura[uredi]

  • Надгробни споменици Драгачева : каталог измештених и заштићених драгачевских надгробних споменика у Гучи. Краљево: Завод за заштиту споменика културе Краљево. 1984. 
  • Николић, Радојко (1991). Сељакова душа на камену : (описи личности на надгробницима западне Србије). Горњи Милановац: Дечје новине. 
  • Стојић, Никола Ника (2011). Драгачевски епитафи : записи са надгробника и крајпуташа (2. допуњено ed.). Чачак: Међуопштински историјски архив. 
  • Николић, Радојко (2018). Камена књига предака: о натписима са надгробних споменика западне Србије (2. допуњено ed.). Чачак: Народни музеј.