Dela apostolska

Dela Apostolska je knjiga iz kanona Novog zaveta koja pripoveda o tome kako je Isusova poruka počela da se pronosi Rimskim carstvom.

Citati

„Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem ne dugo poslije ovijeh dana.”

„Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braćom njegovom.”

„I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.”

„Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji.”

„Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.”

„Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste.”

„Hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.”

„Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocevima vašijem govoreći Avramu: i u sjemenu tvojemu blagosloviće se svi narodi na zemlji.”

„Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše u jedno na Gospoda i na Hrista njegova.”

„A kad oni čuše, uđoše u jutru u crkvu, i učahu. A kad dođe poglavar sveštenički i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu.”

„Govoreći: Tamnicu nađosmo zaključanu sa svakom tvrđom i čuvare gdje stoje pred vratima: ali kad otvorismo, unutra ni jednoga ne nađosmo.”

„Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.”

„Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.”

„I ova riječ bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, čovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije.”

„A Stefan pun vjere i sile činjaše znake i čudesa velika među ljudima.”

„Mišljaše pak da braća njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe.”

„Ja sam Bog otaca tvojijeh, Bog Avramov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao i ne smijaše da pogleda.”

„I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj.”

„A Savle usta od zemlje, i otvorenijem očima svojijem nikoga ne viđaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.”

„Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji prođe čineći dobro i iscjeljujući sve koje đavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim.”

„A čuše i apostoli i braća koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše riječ Božiju.”

„I pogubi Jakova brata Jovanova mačem.”

„I tako Petra čuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.”

„I kad dođe Petar k sebi, reče: Sad zaista vidim da Bog posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega čekanja naroda Čivutskoga.”

„A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.”

„Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.”

„A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: Vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga života, evo se obrćemo k neznabošcima.”

„Reče velikijem glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoči, i hođaše.”

„I neki sišavši iz Judeje učahu braću: Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasti.”

„Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija.”

„Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome.”

„Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini.”

„Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.”

„Žalosni najviše za riječ koju reče da više ne će vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u lađu.”

„A Pavle odgovori i reče: Šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoću, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa.”

„A Pavle reče: Ja sam čovjek Čivutin iz Tarsa, građanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu.”

„A sjutradan, želeći doznati istinu za što ga tuže Čivuti, pusti ga iz okova, i zapovjedi da dođu glavari sveštenički i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima.”

„Tada mu reče Pavle: Tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajući zakon zapovijedaš da me biju.”

„Tada nađoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove.”

„Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo.”

„A Pavle reče: Ja stojim na sudu ćesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Čivutima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš.”

„Šta? Zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?”

„Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Čivutskome i neznabošcima.”

„Govoreći: ne boj se, Pavle! valja ti doći pred ćesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom.”

„A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.”

„Ondje nađemo braću, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako pođosmo u Rim.”

„I jedni vjerovahu onome što govoraše a jedni ne vjerovahu.”

„Propovijedajući carstvo Božije, i učeći o Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše.”