Pređi na sadržaj

Vojislav Ilić

Izvor: Викицитат

Vojislav Ilić (20. april 1860 — 2. februar 1894) je bio srpski pesnik.

Citati

[uredi]
  • U smislu svega što sleduje dalje,
    Akt vam se ovaj s preporukom šalje;
    Da postupite tačno i u svemu,
    Po naredbama kazanim u njemu.
  • Spomeniče nemi prohujalih dana,
    3ašto ti je čelo sumorno i tavno?
    Da lʼ se sećaš, možda, krvavih megdana,
    Što digoše u zrak tvoje ime slavno?
  • Uvenuće mlado doba,
    Kô što vene rosno cveće;
    Ali ovaj cvetak mali
    Uvenuti nikad neće.
  • Kroz tučna polja i pitome ravni,
    Srditim tokom, u nedogled tavni,
    Ti širiš tvoja šuštajuća krila,
    O, Drino, vodo mila!
  • Bezumno, strasno, sa smehom i plačem,
    A oružani mržnjom na tirane,
    S buktinjom, lirom i sa britkim mačem,
    Proslavićemo osvetničke dane
    I kao zvona grmićemo tada
    Sa ravnih polja i sa barikada.
  • Neka druga zemlja u sreći sija,
    Meni si ti uvek najmilija.
    Nek drugu zemlju bogatstvo kiti,
    u tebi volim siromah biti.
    Sem tebe nikud ne tražim blaga
    Srbijo draga
  • Nek tuđe nebo radost prolama,
    Nek tuđe gore ječe s pesmama,
    Ja volim, majko, u tebi biti,
    Pa makar morô i suze liti.
    Van tebe neću sreće ni blaga,
    Srbijo draga
    • Domovina, strofa 3.

Citati o Vojislavu Iliću

[uredi]
  • I moja duša leti svijetlom grobu tvome,
    Na kom je anđô blagi,
    I bono tebi kliče: Vrati se, vrati nama,
    Naš Vojislave dragi!

Spoljašnje veze

[uredi]
Vikizvornik ima originalan tekst pod imenom: