Virdžinija Vulf

Izvor: Викицитат
Virdžinija Vulf (1902)

Virdžinija Vulf (25. januar 1882 – 28. mart 1941) bila je engleska književnica, jedan od ključnih autora narativnog modernizma i osnivač feminističke književne kritike.

Citati[uredi]

„Glavna dužnost nastavnika je da nam posle svakog predavanja pruži vlat čiste istine, da je stavimo među stranice sveske i sačuvamo zauvek.”


„Lepota sveta koji tako brzo propada, ima dve ivice, jednu od smeha, jednu od muke, koja raskida srce.”


„Jednom kada počnete da sebe shvatate ozbiljno kao vođu ili kao sledbenika, kao modernog ili kao konzervativca, onda postajete samosvesna, ujeda i grebe životinja čiji rad nikome nije ni najmanje vredan ni važan.”


„Tako je teško opisati bilo koje ljudsko biće. Pa kažu: 'Evo šta se dogodilo'; ali ne govore kakva je bila osoba kojoj se to dogodilo.”


„Čudna stvar u vezi sa životom je da, iako je njegova priroda morala biti očigledna svakome stotinama godina, niko nije ostavio adekvatan opis o tome.”


„Život je svetleći oreol, poluprovidni omotač koji nas okružuje od početka svesti do kraja.”


„Ne molimo samo za hrabrost i iskrenost; mi sugerišemo da je prava stvar fikcije malo drugačija od običaja da bismo u to verovali.”


„Ceo život je bio prekratak da bi se izneo puni ukus; da izvučem svaku uncu zadovoljstva, svaku nijansu značenja.”


„Svetlo je ovde zahtevalo senku.”


„Postojali su večni problemi: patnja; smrt; siromašni.”


„Ko zna šta smo, šta osećamo? Ko zna čak i u trenutku intimnosti, ovo je znanje?”


„Bez samopouzdanja smo kao bebe u kolevci.”


„Fikcija je poput paukove mreže, zakačena možda tako lagano, ali ipak vezana za život na sva četiri ugla.”


„Ove mreže ne pletu u vazduhu bestelesna stvorenja, već su delo ljudskih bića koja pate i vezana su za grubo materijalne stvari, poput zdravlja i novca i kuća u kojima živimo.”


Spoljašnje veze[uredi]