Vilhelm fon Humbolt

Izvor: Викицитат

Vilhelm fon Humbolt (22. jun 1767 — 8. april 1835) je bio nemački filozof, lingvista, državnik i saosnivač Berlinskog univerzteta (danas: Humboltov univerzitet u Berlinu).

Citati[uredi]

„Ako se osvrnemo na najvažnije revolucije u istoriji, ne gubimo vreme da primetimo da je najveći broj njih nastao u periodičnim revolucijama ljudskog uma.”


„Ta vlada je najbolja koja samu sebe čini nepotrebnom.”


„Čovek ne može pristupiti ovoj čisto objektivnoj oblasti drugačije nego putem svojih saznajnih i čulnih moći, odnosno na subjektivan način.”


„Sve sam više uveren da naša sreća ili naša nesreća mnogo više zavisi od načina na koji se susrećemo sa događajima u životu nego od prirode samih tih događaja.”


„Sloboda je samo mogućnost raznovrsne i neodređene aktivnosti; dok je vlada, ili vršenje dominacije, jedinstvena, ali ipak stvarna aktivnost. Stoga je žarka želja za slobodom isprva suviše često sugerisana dubokom svešću o njenom odsustvu.”


„Pravi cilj čoveka, ili ono što je propisano večnim i nepromenljivim naredbama razuma, a ne sugerisano nejasnim i prolaznim željama, jeste najviši i najskladniji razvoj njegovih moći do celovite i dosledne celine.”


„Prinuda može sprečiti mnoge prestupe; ali čak i radnjama koje su legalne oduzima deo njihove lepote. Sloboda može dovesti do mnogih prestupa, ali čak i porocima daje manje rđav oblik.”


„Nesposobnost za slobodu može proizaći samo iz nedostatka moralne i intelektualne moći; podizanje ove moći je jedini način da se suprotstavi ovoj želji; ali da se to uradi pretpostavlja vršenje te moći, a ova vežba pretpostavlja slobodu koja budi spontanu aktivnost.”


„Zbog snažne i elastične snage čovekove prvobitne moći, nužnost često ne zahteva ništa osim uklanjanja opresivnih veza.”


„Ako bismo ukazali na ideju koja je tokom čitavog toka istorije sve više i više širila svoje carstvo, ili koja, više od bilo koje druge, svedoči o mnogo osporavanoj i još odlučnije pogrešno shvaćenoj savršenstvu čitavog ljudskog roda , to je uspostavljanje naše zajedničke humanosti — nastojanje da se uklone barijere koje su predrasude i ograničeni pogledi svake vrste podigli među ljudima...”