Pređi na sadržaj

Ajn Rend

Izvor: Викицитат
Ajn Rend (1943)

Ajn Rend (2. februar 1905 — 6. mart 1982) bila je rusko-američki filozof, romansijer, dramaturg i scenarista.

Citati

[uredi]

„Ja sam. Ja mislim. Ja hoću.”


„Slobodna konkurencija nametnuta zakonom' je groteskna kontradikcija u terminima.”


„Dala bih najveći zalazak sunca na svetu za jedan pogled na horizont Njujorka. Oblici i misao koja ih je stvorila. Nebo nad Njujorkom i volja čoveka učinjena vidljivom. Koja nam druga religija treba?”


„Da li žele da vide lepotu i genijalnost? Da li traže osećaj uzvišenog? Neka dođu u Njujork, stanu na obalu Hadsona, pogledaju i kleknu. Kada vidim grad sa svog prozora? Ne, ne osećam koliko sam mala. Ali, osećam da ako rat dođe da ugrozi ovo? Htela bih da se bacim u svemir, iznad grada, i da svojim telom zaštitim ove zgrade.”


„Čovekove iracionalne emocije spuštaju u blato...”


„...Razum čoveka je taj koji ga diže do zvezda.”


„Kreativan čovek motivisan je željom da postigne, a ne željom da pobjedi druge.[1]


„Život nije izbegavanje smrti.[2]


„Pitanje nije ko će da mi dozvoli, već ko će da me zaustavi.[2]


„Dakle, mislite da je novac izvor svog zla. Da li ste se ikada zapitali šta je izvor svog novca?[2]


„Istina nije za sve ljude, već samo za one koji je traže.[2]


„Na lestve uspeha se najlakše penje ako se staje na prečage prilika. Najgore osećanje krivice je da prihvatite nezasluženu krivicu.[2]


„Sila i razum su suprotnostim, moral prestaje gde sila počinje.[2]


„Ja ne gradim kako bih imala klijente već imam klijente kako bih mogla da gradim.[2]


„Postoje dve strane svakog problema: jedna je ispravna a druga pogrešna, ali sredina je uvek zla.[2]


„Bogatstvo je proizvod čovekove sposobnosti da misli.[2]


„Sreća je stanje svesti koje proizlazi iz ostvarivanja nečijih vrednosti.[2]


„Jedino čovek kome bogatstvo nije potrebno je prikladan da ga nasledi, čovek koji bi napravio svoje bogatstvo bez obzira kako je počeo.[2]


„Novac je barometar vrline jednog društva.[2]


„Svrha morala je da vas nauči, ne da patite i umrete, već da uživate i živite.[2]


„Pitanje nije ko će da mi dozvoli, već ko će da me zaustavi.[2]


„Ne dozvoli da tvoja vatra ugasne, iskra po nezamenljivoj iskri, u beznadnim močvarama gotovo, još-ne i nimalo. Ne dozvoli da heroj u tvojoj duši umre u usamljenoj frustraciji zbog života koji si zaslužio, a kome nikada nisi mogao da priđeš. Svet koji želiš može biti osvojen. On postoji… stvaran je...moguć je...tvoj je.[3]


„Ako nešto ne znaš, ne treba da se uplašiš — već da naučiš.[3]


„Nauči da ceniš sebe, što znači: bori se za svoju sreću.[3]


„Mogla bih da umrem za tebe. Ali ne bih mogla, niti bih želela, da živim za tebe.[3]


„Sloboda (imenica): Ništa ne tražiti. Ništa ne očekivati. Ni od koga ne zavisiti.[3]


„Ljudi misle da lažov odnosi pobedu nad svojom žrtvom. Ono što sam naučila jeste da je laž čin samoodricanja, jer čovek prepušta svoju realnost onome kome laže, čineći tu osobu svojim gospodarom i osuđujući sebe od tada da izmišljeno održava onakvu stvarnost kakvu taj neko zahteva… Čovek koji laže svetu postaje rob tog sveta… Ne postoje bele laži, postoji samo najcrnja razaranja, a bela laž je najcrnja od svih.[3]


„Kažu da je ljubav slepa; seks je, navodno, neosetljiv na razum i ismeva moć svih filozofa. Ali, zapravo, nečiji seksualni izbor je rezultat i zbir njegovih najdubljih uverenja. Reci mi šta neko nalazi seksualno privlačnim i reći ću ti celu njegovu filozofiju života. Pokaži mi s kim spava i pokazaću ti njegovu procenu sopstvene vrednosti. Bez obzira na to što im se govori o vrlini nesebičnosti, seks je najdublje sebičan čin — čin koji se ne može izvesti ni iz kakvog motiva osim sopstvenog uživanja… On zahteva da čovek stoji nag pred sobom i pred drugima, duhom kao i telom, i prihvati svoj pravi ego kao meru vrednosti. Uvek će biti privučen osobom koja odražava njegovu najdublju viziju sebe...Ljubav je naš odgovor na naše najviše vrednosti — i ništa drugo.[3]


„Da bi neko rekao ‘Volim te’, mora najpre znati da kaže ‘Ja’.[3]


„Kreativnog čoveka pokreće želja da postigne, a ne želja da pobedi druge.[3]


„Kunem se svojim životom i svojom ljubavlju prema njemu da nikada neću živeti zarad drugog čoveka, niti tražiti od drugog čoveka da živi zarad mene.[3]


„Najmanja manjina na svetu je pojedinac. Oni koji poriču prava pojedinca ne mogu tvrditi da brane prava manjina.[3]


„Zašto nas uvek uče da je lako i zlo raditi ono što želimo, a da nam je potrebna disciplina da se obuzdamo? Najteža stvar na svetu je – uraditi ono što želimo. I za to je potrebna najveća vrsta hrabrosti. Mislim na ono što zaista želimo.[3]


„Svoj život sam započela jednim jedinim apsolutom: da je svet moj da ga oblikujem prema svojim najvišim vrednostima i da ga nikada ne predam nižem standardu, bez obzira koliko borba bila duga ili teška.[3]


„Najteže je objasniti ono očigledno, ono što je svima pred očima, a svi su odlučili da ne vide.[3]


„Kada bi video Atlasa, džina koji na ramenima drži svet; kada bi video kako stoji, krv mu se sliva niz grudi, kolena mu klecaju, ruke mu drhte dok pokušava da zadrži svet poslednjim atomom snage, a što se više trudi, svet sve teže pritiska njegova pleća – šta bi mu rekao?Ne...ne znam. Šta bi mogao? Šta bi mu rekao? Da slegne ramenima.[3]


„Čovek koji ne ceni sebe – ne može da ceni ništa i nikoga.[3]


„Muškarčev seksualni izbor je rezultat i zbir njegovih osnovnih uverenja...Uvek će ga privlačiti žena koja odražava njegovu najdublju viziju samog sebe, žena čija mu predaja omogućava da oseti samopoštovanje. Muškarac koji je ponosno siguran u sopstvenu vrednost, želeće najvišu vrstu žene koju može da pronađe, ženu koju poštuje, najsnažniju, najtežu da se osvoji – jer samo posedovanje heroine može mu dati osećaj ostvarenja.[3]


„Da li si i ti to osetio? Da li si video kako tvoji najbolji prijatelji vole sve na tebi – osim onoga što je zaista važno? A ono što ti je najvažnije – za njih ne znači ništa; ništa, čak ni zvuk koji bi prepoznali.[3]


„Prodati svoju dušu je najlakša stvar na svetu. To svi rade svakog časa svog života. Kada bih te zamolio da sačuvaš svoju dušu – da li bi razumeo zašto je to mnogo teže?[3]


„Ako lepo ženi kažeš da je lepa, šta si joj dao? To je samo činjenica i nije te ništa koštala. Ali ako ružnoj ženi kažeš da je lepa, pružio si joj veliko priznanje kvarenjem samog pojma lepote. Voleti ženu zbog njenog kvaliteta – nema smisla. To je zasluženo, to je plaćanje, nije dar. Ali voleti je zbog njenih mana je pravi poklon, nezaslužen i nedostojan. Voleći je zbog njenih mana, skrnaviš svaku vrlinu zarad nje – i to je pravi omaž ljubavi, jer žrtvuješ svoju savest, svoj razum, svoj integritet i svoje dragoceno samopoštovanje.[3]


„Kontradikcije ne postoje. Kad god misliš da se suočavaš s kontradikcijom, proveri svoje premise. Uvek ćeš otkriti da je jedna od njih pogrešna.[3]


„Moja sreća nije sredstvo ni za jedan cilj. Ona je cilj. Ona je svoj sopstveni smisao. Ona je sopstvena svrha.[3]


„Odanje istini je priznanje moralnosti; nema veće, plemenitije, herojske posvećenosti od čina čoveka koji preuzima odgovornost da misli.[3]


„Slobodan je da izbegava stvarnost, da zamagli svoj um i krene slepo bilo kojim putem koji poželi – ali nije slobodan da izbegne ponor koji odbija da vidi.[3]


„Nikada ne misli na bol, opasnost ili neprijatelje ni trenutak duže nego što je potrebno da se protiv njih boriš.[3]


„Istina nije za sve ljude, već samo za one koji je traže.[3]


„Čovek koji odbija da sudi, koji ni ne odobrava ni ne osuđuje, koji tvrdi da ne postoje apsoluti i veruje da tako izbegava odgovornost – taj čovek je odgovoran za svu krv koja se danas proliva u svetu. Stvarnost je apsolut, postojanje je apsolut, zrnce prašine je apsolut, kao i ljudski život. Da li živiš ili umireš je apsolut. Da li imaš parče hleba ili ne, apsolut. Da li jedeš svoj hleb ili ga gledaš kako nestaje u stomaku pljačkaša, apsolut. Postoje dve strane svakog pitanja: jedna je ispravna, druga pogrešna, ali sredina je uvek zla… U svakom kompromisu između hrane i otrova, samo smrt može pobediti. U svakom kompromisu između dobra i zla, samo zlo može imati korist...[3]


„Ni za čim ne žalim. Bilo je stvari koje sam propustila, ali ne postavljam pitanja, jer sam volela život, takav kakav je bio – čak i trenutke praznine, čak i neodgovoreno – a to što sam ga volela, to je ono neodgovoreno u mom životu.[3]


„Zašto nas uvek uče da je lako i zlo raditi ono što želimo, i da nam je potrebna disciplina da se suzdržimo? Najteža stvar na svetu je – raditi ono što želimo. I za to je potrebna najveća vrsta hrabrosti. Mislim, ono što zaista želimo.[3]


„Svoj život sam započela jednim jedinim apsolutom: da je svet moj da ga oblikujem prema svojim najvišim vrednostima i da ga nikada ne predam nižem standardu, bez obzira koliko duga ili teška borba bila.[3]


„Kad bi video Atlasa, diva koji drži svet na svojim ramenima—kad bi video kako stoji, krv mu se sliva niz grudi, kolena popuštaju, ruke drhte dok pokušava da zadrži svet poslednjim atomom snage, a što se više trudi, svet mu sve teže pritiska ramena—šta bi mu rekao? Ne znam...Šta bi mogao da uradi? Šta bi mu ti rekao? Da slegne ramenima.[3]


„Muški izbor partnerke je rezultat i zbir njegovih osnovnih uverenja… Uvek ga privlači žena koja odražava njegovu najdublju viziju sebe samog.[3]


„Najteže je objasniti ono što je upadljivo očigledno i što su svi odlučili da ne vide.[3]


„Čovek koji ne ceni sebe – ne može ceniti ništa i nikoga.[3]


„Da prodaš svoju dušu – to je najlakša stvar na svetu. To svi rade svakog časa svog života. Ali kada bih te zamolila da sačuvaš svoju dušu – da li bi razumeo zašto je to mnogo teže?[3]


„Ako lepoj ženi kažeš da je lepa, šta si joj dao? Samo činjenicu, i to te ništa nije koštalo. Ali ako ružnoj ženi kažeš da je lepa, dao si joj omaž kvarenjem pojma lepote...[3]


„Protivrečnosti ne postoje. Kad god pomisliš da se suočavaš s protivrečnošću, proveri svoje pretpostavke. Naći ćeš da je jedna od njih pogrešna.[3]


„Slobodan je da izbegava stvarnost...ali nije slobodan da izbegne ponor koji odbija da vidi.[3]


„Istina nije za svakoga, već samo za one koji je traže.[3]


„Sredina je uvek zlo.[3]


„Ne žalim ni za čim...volela sam život takav kakav je bio, čak i praznine, čak i neodgovorena pitanja – to što sam ga volela, to je taj neodgovoreni deo mog života.[3]


„Imam, recimo, šezdeset godina života...Ako u svom radu ne pronađem radost, onda sebe osuđujem na šezdeset godina mučenja...Najbolje je stvar standarda – a svoje standarde postavljam sam.[3]


„Daj da ti dam savet o tome kako da prepoznaš karakter ljudi: čovek koji proklinje novac – stekao ga je nečasno; čovek koji ga poštuje – zaradio ga je.[3]


„Ljudi nikada ne žele nešto istinski lično; njihove želje su tuđe želje. Zato su nesrećni.[3]


„Čovek ne može opstati osim putem svog uma… Sve što imamo potiče od jedne osobine čoveka – funkcije njegovog misaonog uma.[3]


„Volim te toliko da mi ništa drugo nije važno – čak ni ti… Važna mi je samo moja ljubav.[3]


„Najveće bogatstvo je posedovati svoj život i trošiti ga na sopstveni rast.[3]


„Nema zamene za kompetenciju.[3]


„Moja sreća nije sredstvo ni za kakav cilj. Ona je cilj sama po sebi.[3]


„Odavanje istini je obeležje moralnosti; ne postoji veća, plemenitija, herojska posvećenost od čovekove odgovornosti da misli.[3]


„Ona nije znala prirodu svoje usamljenosti. Jedine reči koje su je opisivale bile su: Ovo nije svet koji sam očekivala.[3]


„Nikada nisam našla lepotu u čeznutljivosti za nemogućim, niti sam ikad smatrala da je moguće izvan mog domašaja.[3]


„Ti si taj susret u mom životu koji se nikada ne može ponoviti.[3]


„Ako vredi raditi – vredi i preterati.[3]


„Integritet je sposobnost da se istraje uz ideju.[3]


„Svrha morala nije da te nauči da patiš i umreš, nego da uživaš i živiš.[3]


„Nema načina da se vlada nevinim ljudima...[3]


„Koga treba da zadovoljiš? Samu sebe.[3]


„Kada se ne slažem sa razumnim čovekom, prepustiću stvarnosti da odluči...[3]


„Beži od čoveka koji ti kaže da je novac zlo.[3]


„Ne postoje loši poslovi – nego loši ljudi kojima nije stalo da ih rade.[3]


„Nauči da razlikuješ greške iz neznanja od moralnih prestupa.[3]


„Radost je cilj postojanja.[3]


„Novac je samo alat.[3]


„Ako su ti dela poštena, ne treba ti unapred tuđe poverenje.[3]


„Najsigurniji znak drugorazrednog čoveka je njegova ogorčenost prema tuđem uspehu.[3]


„Žudnja za moći je korov koji raste samo u praznom umu.[3]


„Strpljenje je uvek nagrađeno, a romantika je uvek iza ugla![3]


„Samopožrtvovanje? Ali upravo ono ‘ja’ je ono što se ne može i ne sme žrtvovati.[3]


„Racionalizacija je pokušaj da stvarnost prilagodiš sopstvenim emocijama.[3]


„Živeti i delovati u granicama sopstvenog znanja – i širiti ga do granica života.[3]


„Ljudi stvaraju sopstvena pitanja jer se boje da gledaju pravo.[3]


„Reč ‘Mi’ je kamen koji satire sve individualno… A sada podižem pred svet lice boga – i ta reč je ‘Ja’.

[3]


„Jednom kad osetiš šta znači voleti onako kako ti i ja znamo – više nisi sposoban ni za šta manje.[3]


„Produktivnost je tvoje prihvatanje moralnosti...[3]


„Čovek sve gubi kada izgubi smisao za humor.[3]


„Mogu da prihvatim sve osim onoga što većina zove najlakšim: polovičnost.[3]


„Ljudi koji odbacuju odgovornost mišljenja mogu postojati samo kao paraziti na umu drugih.[3]


„Šta je čovek? Gomila hemikalija sa zabludama veličine.[3]


„Nije smrt ono čega se plašimo – nego neproživljen život.[3]


„Tokom vekova, ljudi vizije koračali su sami...ali su pobedili.[3]


Reference

[uredi]

Spoljašnje veze

[uredi]