Džejn Ostin

Džejn Ostin (16. decembar 1775 — Vinčester, 18. jul 1817) je bila engleska književnica.
Citati
[uredi]„Svakog čoveka okružuje komšiluk prepun špijuna dobrovoljaca.”
„Ne želim da ljudi budu veoma prijatni, jer me to štedi da im se mnogo sviđaju.”
„Međutim, imala sam veoma prijatno veče, mada ćete verovatno saznati da za to nije bilo nekog posebnog razloga; ali ne mislim da vredi čekati na uživanje dok se za to ne ukaže prava prilika.”
„Jedna polovina sveta ne može da razume užitke druge.”
„U meni postoji tvrdoglavost koja nikada ne podnosi da se plašim volje drugih. Moja hrabrost uvek raste na svaki pokušaj da me zastraši.”
„Evo me ponovo na ovoj sceni rasula i poroka, i već počinjem da smatram da je moj moral pokvaren.”
„Kakvo strašno toplo vreme imamo! Drži čoveka u stalnom stanju neelegancije.”
„Sledeće nedelje ću početi sa svojim operacijama na svom šeširu, od čega, znate, zavise moje glavne nade u sreću.”
„Ne mogu a da ne pomislim da je prirodnije da cveće raste iz glave nego voće.”
„Sada sam stekla pravu umetnost pisanja pisama, za koju nam se uvek govori, da na papiru izrazim tačno ono što bi neko rekao istoj osobi usmenom predajom.”
„Izjavljujem da, na kraju krajeva, nema užitka poput čitanja! Ništa nas ne zamara tako brzo kao sve ostalo – osim knjige! Kad budem imala svoju kuću, biću nesrećna ako ne budem imala odličnu biblioteku.[1]”
„Osoba, bilo gospodin ili dama, koja ne uživa u dobroj noveli, mora biti nepodnošljivo glupa.[1]”
„Ne postoji ništa što ne bih učinila za one koji su mi zaista prijatelji. Nemam naviku da volim ljude napola, to nije u mojoj prirodi.[1]”
„Mašta jedne dame je veoma brza; ona u trenu skače od divljenja do ljubavi, od ljubavi do braka.[1]”
„Ne želim da ljudi budu previše prijatni, jer me to oslobađa muke da ih mnogo volim. [1]”
„Što više poznajem svet, sve sam uverenija da nikada neću sresti muškarca koga bih zaista mogla da volim. Previše zahtevam![1]”
„Opšteprihvaćena istina glasi da je neoženjen muškarac dobrog imetka sigurno u potrazi za ženom.[1]”
„Malo je ljudi koje zaista volim, a još manje onih o kojima mislim dobro. Što više vidim svet, sve sam nezadovoljnija njime; i svaki dan potvrđuje moje uverenje o nedoslednosti ljudskih karaktera i o malom osloncu koji se može staviti na privid vrline ili razuma.[1]”
„Ne mogu da odredim ni čas, ni mesto, ni pogled, ni reči koje su postavile temelje. Bilo je previše davno. Našla sam se usred svega pre nego što sam shvatila da je počelo.[1]”
„Ljutiti ljudi nisu uvek mudri.[1]”
„Mrzim kada čujem da govoriš o svim ženama kao da su fine dame, umesto razumnih stvorenja. Nijedna od nas ne želi da bude u mirnim vodama celog života.[1]”
„Taština i ponos su različite stvari, iako se reči često koriste kao sinonimi. Osoba može biti ponosna, a da nije tašta. Ponos se odnosi na naše mišljenje o sebi, taština na ono što želimo da drugi misle o nama.[1]”
„Probola si mi dušu. Pola sam agonija, pola nada...Nikoga nisam voleo osim tebe.[1]”
„Šta su muškarci u poređenju sa stenama i planinama? [1]”
„U meni postoji jedna tvrdoglavost koja nikada ne može da podnese da me uplaši tuđa volja. Moja hrabrost uvek raste pri svakom pokušaju da me zastraše. [1]”
„
A što se mene tiče, ako je knjiga dobro napisana, uvek mi bude prekratka. [1]”
„Ne mogu više da slušam u tišini. Moram da vam se obratim na način koji mi je dostupan. Proboli ste mi dušu. Pola sam agonija, pola nada. Ne govorite mi da kasnim, da su takva dragocena osećanja zauvek nestala. Ponovo vam se nudim, sa srcem još više vašim nego onda kada ste ga gotovo slomili, pre osam i po godina. Ne usuđujte se da kažete da muškarac zaboravlja brže nego žena, da njegova ljubav umire ranije. Nikoga nisam voleo osim vas. Bio sam nepravedan, bio sam slab i ogorčen, ali nikada nestalan. Vi ste me jedina doveli u Bat. Zbog vas jedine mislim i planiram. Zar to niste videli? Zar niste mogli razumeti moje želje? Ne bih čekao ni ovih deset dana da sam mogao da pročitam vaša osećanja, kao što mislim da ste vi morali prozreti moja. Jedva mogu da pišem. Svakog trenutka čujem nešto što me potpuno obuzima. Spuštate glas, ali ja i tada prepoznajem njegov ton, dok bi se drugima izgubio. Suviše dobro, suviše divno stvorenje! Zaista nam činite pravdu. Verujete da među muškarcima ima istinske privrženosti i postojanosti. Verujte da je u meni najvatrenija, najnepokolebljivija, u F. V. Moram da krenem, ne znajući svoju sudbinu; ali vratiću se ovamo ili ću poći za vašom pratnjom čim bude moguće. Dovoljna je jedna reč, jedan pogled, da odluči da li večeras ulazim u kuću vašeg oca ili nikada.[1]”
„Lako bih mu oprostila njegov ponos, da nije povredio moj. [1]”
„Ah! Ništa ne pruža pravi komfor kao ostajanje kod kuće.[1]”
„Kad bih te voleo manje, mogao bih o tome više da govorim.[1]”
„U prvom trenutku kada sam ga ugledala, moje srce je bilo nepovratno izgubljeno. [1]”
„Moram da naučim da budem zadovoljna time što sam srećnija nego što zaslužujem. [1]”
„Ne određuje nas ono što kažemo ili mislimo, već ono što činimo. [1]”
„Previše ste plemeniti da biste se poigravali sa mnom. Ako su vaša osećanja ista kao prošlog aprila, recite mi to odmah. Moja naklonost i želje nisu se promenile; ali jedna jedina vaša reč zauvek će me ućutkati o ovoj temi.[1]”
„Budalaštine prestaju da budu budalaštine ako ih razumni ljudi čine drsko. [1]”
„Nemam zadovoljstvo da vas razumem. [1]”
„Smejte se koliko hoćete, ali me nećete ismijati iz mog mišljenja. [1]”
„Prijateljstvo je zaista najbolji melem za bol razočarane ljubavi. [1]”
„Možda sam izgubila srce, ali nisam samokontrolu. [1]”
„Voleti ples svakako je korak bliže zaljubljivanju. [1]”
„Ja sam najsrećnije stvorenje na svetu. Možda su to i drugi govorili pre mene, ali nijedan s tolikim pravom. Srećnija sam čak i od Džejn; ona samo osmehuje, ja se smejem. [1]”
„Ne umem da držim govore, Ema...Kad bih te voleo manje, mogao bih o tome više da govorim. Ali znaš kakav sam. Od mene ne čuješ ništa osim istine. Prekoravao sam te, držao ti lekcije, a ti si to podnela kako nijedna druga žena u Engleskoj ne bi podnela. [1]”
„Moja predstava o dobroj družini...jeste društvo pametnih, dobro informisanih ljudi, koji imaju mnogo toga da kažu; to ja zovem dobrom družinom.[1]”
„Od samog početka — gotovo od prvog trenutka našeg poznanstva — vaše ponašanje, koje mi je ulivalo uverenje o vašoj aroganciji, uobraženosti i sebičnom preziranju osećanja drugih, bilo je takvo da je stvorilo osnovu neodobravanja na kojoj su kasniji događaji izgradili tako nepokolebljivu odbojnost; i nisam vas poznavala ni mesec dana pre nego što sam osetila da ste poslednji muškarac na svetu za kojeg bih ikada mogla biti nagovorena da se udam. [1]”
„Kad se zaljubim, biće to zauvek. [1]”
„Zbog čega živimo, ako ne da zabavljamo svoje komšije — i da se zauzvrat smejemo njima?[1]”
„Uvek zaslužujem najbolji tretman, jer nikada ne pristajem ni na kakav drugi.[1]”
„Morate naučiti nešto od moje filozofije. Misli na prošlost samo onoliko koliko ti njeno sećanje donosi zadovoljstvo.[1]”
„Nesrećna ti se odluka pruža pred tobom, Elizabeta. Od današnjeg dana moraćeš biti strankinja jednom od svojih roditelja. Tvoja majka te nikada više neće videti ako se ne udaš za gospodina Kolinsa, a ja te nikada više neću videti ako to učiniš. [1]”
„Dajte devojci obrazovanje i pravilno je uvedite u svet, i deset prema jedan da će imati načina da se dobro snađe, bez daljeg troška za bilo koga.[1]”
„Život izgleda samo kao brza smena užurbanih ništavnosti.[1]”
„Do ovog trenutka nikada sebe nisam poznavala.[1]”
„Imam ja dovoljno mana, ali se, nadam se, ne tiču razuma. Za svoj temperament ne smem da garantujem. Mislim da je premalo popustljiv — svakako premalo za udobnost sveta. Ne mogu zaboraviti ludosti i poroke drugih tako brzo kao što bi trebalo, niti njihove uvrede prema meni. Moja osećanja se ne pomeraju svakim pokušajem da budu uzdrmana. Moj bi se temperament možda nazvao zlopamtilom. Moje dobro mišljenje — kad se jednom izgubi — izgubljeno je zauvek. [1]”
„To je samo roman...ili, ukratko, samo delo u kojem se ispoljavaju najveće moći uma, najtemeljitije poznavanje ljudske prirode, najsrećnije ocrtavanje njenih raznolikosti, najživopisniji izlivi duha i humora — sve preneto svetu najbiranim jezikom. [1]”
„On je džentlmen, a ja sam kći džentlmena. Utoliko smo jednaki.[1]”
„Svi znamo da je on ponosit, neprijatan čovek; ali to ne bi ništa značilo kad bi ti ga zaista volela. [1]”
„U svakom karakteru postoji, verujem, sklonost nekom određenom zlu, prirođena mana koju ni najbolje obrazovanje ne može prevazići. [1]”
„A tvoja mana je sklonost da mrziš sve ljude. A tvoja, odgovori on sa osmehom, jeste namerna želja da ih pogrešno razumeš. [1]”
„Kad bih samo mogla da upoznam njegovo srce, sve bi postalo lako. [1]”
„Ne mislim da sam ikada otvorila knjigu u kojoj se nije govorilo o nestalnosti žena. Pesme i poslovice, sve govori o ženskoj prevrtljivosti. Ali možda ćeš reći da su sve to napisali muškarci. [1]”
„Možda i hoću. Da, da, ako želiš — bez pozivanja na knjige. Muškarci su imali sve prednosti u pričanju sopstvene priče. Obrazovanje je njima pripadalo u daleko većoj meri; pero je bilo u njihovim rukama. Neću dopustiti da knjige išta dokazuju. [1]”
„Nije moglo biti dva srca tako otvorena, dva ukusa tako slična, dva osećanja tako usaglašena. [1]”
„Njeno srce šapnulo je da je to učinio zbog nje. [1]”
„Devojka voli da joj se ljubav malo ispreči s vremena na vreme. To je nešto o čemu može da razmišlja.[1]”
„Retko, veoma retko potpuna istina pripada bilo kom ljudskom kazivanju; retko se događa da nešto nije malo prikriveno ili malo pogrešno shvaćeno. [1]”
„Ništa me nikada ne zamara osim onoga što ne volim da radim. [1]”
„Razdaljina ništa ne znači kad neko ima motiv. [1]”
„Želim, kao i svi drugi, da budem savršeno srećna; ali, kao i svi drugi, to mora biti na moj način. [1]”
Reference
[uredi]- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 1,38 1,39 1,40 1,41 1,42 1,43 1,44 1,45 1,46 1,47 1,48 1,49 1,50 1,51 1,52 1,53 1,54 1,55 1,56 1,57 Jane Austen - quotes
