Pređi na sadržaj

Ljudevit Gaj

Izvor: Викицитат

Ljudevit Gaj (8. jul 1809 — 20. april 1872), rođen kao Ludvig Gaj, je bio političar, doktor filozofije, lingvista, ideolog, novinar i književnik.

Citati

[uredi]

„Kako da se prepiremo što je kod Srbljah narodno, što li nije, kod Srbljah, u kojih od oltara do čobana ništa biti ne može što ne bi narodno bilo: kod Srbljah, od kojih mi jezik u svojoj mudrosti i u svom bogatstvu, i običaje u svojoj izvrsnosti i svojoj čistoći učiti moramo ako hoćemo da ilirski život obnovimo: kod Srbljah koji su u svetinji svoga srpstva onaj narodni duh i ono rodoljubstvo uzdržali, koji smo i mi u novije doba, radi sloge, pod prostranim imenom ilirstva novim životom uskrsnuli: kod Srbljah, koji su nama od starine sve sačuvali, a kojim mi malo ali sasvim ništa glede samoga narodnoga dati ne možemo?”


„a n. p. sav svet znade i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli, nu nama još niti izdaleka nije na um palo ikada tvarditi, da to nije serbski već ilirski jezik, pače ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu što mi Hervati s bratjom Serbljima sada jedan književni jezik imamo.”


„U Dubrovniku, ako ne od početka a ono od pamtivijeka, govorilo se srpski, govorilo kako od pučana tako od vlastele; kako kod kuće tako u javnom životu. Jeste istina da su zapisnici raznih vijeća vodili latinski, a prilika je takođe da pod knezovima mletačkim, njih radi, na vijećima se ponešto raspravljalo i mletačkim i kojekakvim govorom. Nego u općini od mletaka oslobođenoj, srpski je raspravni jezik.”


„Kad mi stare Velike Ilirie stanovnici nebi imali nikakvoga drugog razloga za nas, već samo svevrmeno učeno upotrebljavanje klasičnog imena, tako bi jur jačji bili, nego li su naši protivnici koji neimaju opet ništa za utemeljiti svoga gorka nasrnutja protiv slozi osim svoje lukavštine i zle volje. . (...) Jugoslavjani se pako u svetu učenome zvati nipošto nemožemo, ovaj bo naziv vazda stoji u nekom razmerju, po kojem stoprv svoje znamenovanje dobiva, i Kozaci su prama severnoj bratji svojoj Jugoslaveni.”


„Mogli su pravi domorodci do sada vide, da mi nečinimo nikakve razlike, što se tiče bratinske ljubavi između Horvatah, Srbah, Vendah, Slavonačah, Dalmatinah, Bošnjakah itd., već da sve skup pozivamo u jedno kolo ilirsko.”