Jovana Guzijan

Izvor: Викицитат

Jovana Guzijan je srpska televizijska voditeljka.

Citati[uredi]

„Ne volim podelu bilo koje profesije na muške i ženske. Svako ko poseduje znanje i želju, ima pravo da dobije šansu. Potrudila sam se da svoju iskoristim i mogu reći da je jako lepo biti žena u fudbalu.[1]


„Divno je biti žena u srpskom fudbalu, baš zbog toga što nas ima malo, povlašćene smo i hvala Bogu kod nas ima džentlmena, kako kod kolega tako i kod sportista, i svi se trude da nam bude prijatno kad radimo. Lično mi je divno što sam u takvom svetu.[2]


„Ko god se bavi sportskim novinarstvom i kaže da ne navija ni za koga, taj laže. Apsolutno. Ja se držim stava da svi počnemo da pratimo sport zato što prosto za nekoga navijamo. Treba razgraničiti to u poslu, zadržati objektivnost, da se nikad ta druga – protivnička strana, konkretno u mom slučaju na izjavama, da se nikad trener ekipe koja igra protiv Crvene zvezde, ne oseti podređenim na bilo koji način.[3]


„Počela sam da shvatam da je teško biti žena, generalno u muškom svetu… Uglavnom su muškarci u mom poslu i džentlmeni, i uvek hoće da pomognu i izađu u susret… Ali, ja ne volim da mi neko da izlazi u susret zato što sam žensko! On je muško, pa se onda postavio zaštitnički ili kao džentlmen… Mislim da ravnopravnost još uvek ne postoji. Vremenom sam prestala da se borim protiv nje, jer sam shvatila da ima mnogo muških kolega koji ne razumeju sam fudbal. I, uopšte nemam potrebu da se takmičim sa njima![3]


„Uopšte nije bitno šta ja mislim, trudim se da moja pitanja budu koncipirana tako da dobijem odgovore na ono što interesuje gledaoce u tom trenutku. Ja sam negde počela to tako da posmatram i nikada se nisam trudila da se previše bavim nekim taktičkim, stručnim stvarima. Mislim da neko ko se nije bavio sportom na vrhunskom profesionalnom nivou ne bi ni trebalo da se upušta u to.[3]


„Jako sam srećna i radim posao koji volim, pronašla sam se u tome, ne znam da li bih se pronašla kao profesionalni sportista. Sad kad ih gledam ovako sa strane, shvatam koliko je zapravo teško biti profesionalni sportista i onda ne znam da li bih ja bila kapacitet za to.[3]


„Ne mislim da treba po svaku cenu da se takmičimo sa muškarcima. Ali samo mislim da bi trebalo da se promeni perspektiva u smislu da moje pitanje koje će biti isto kao pitanje nekog muškog kolege ima istu težinu. Da se ne razlikuje što sam ja žensko koja je to postavila, a on je muškarac. Ali, ako pitam kakva su vaša očekivanja pred utakmicu, da se isto odgovori i meni kao i muškom kolegi. Generalno sagovornici nekada veruju da će muškarcu pre da ispričaju neke konkretnije stvari nego meni. Ne shvataju da ga ja ne pitam to zato što to mene interesuje nego zato što je moj posao da prenesem ta očekivanja gledaocima koji gledaju njegov tim i navijaju za njega.[3]

Reference[uredi]