Pređi na sadržaj

Jevanđelje po Marku

Izvor: Викицитат

Jevanđelje po Marku je druga knjiga Novog zaveta, najkraće je i najjednostavnije jevanđelje.

Citati

[uredi]

„I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršćavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeđaše skakavce i med divlji. I propovijedaše govoreći: Ide za mnom jači od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas kršćavam vodom, a on će vas krstiti Duhom svetijem. I u to vrijeme dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, I odmah izlazeći iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siđe nanj. I glas dođe s neba: Ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji. (1:5-11)”


„I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu učaše. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. (1:21-22)”


„I dođe k njemu gubavac moleći ga i na koljenima klečeći pred njim i reče mu: Ako hoćeš, možeš me očistiti. A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se. I tek što mu to reče, a guba otide s njega, i osta čist. I zaprijetivši mu odmah istjera ga, I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za čišćenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima. A on izišavši poče mnogo propovijedati kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad ući, nego bijaše na polju u pustije mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana. (1:40-45)”


„I govoraše im: tako je carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju; I spava i ustaje noću i danju: i sjeme niče i raste, da ne zna on. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, po tom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. (4:26-29)”


„Još on govoraše, a dođoše od starješine zborničkoga govoreći: Kći tvoja umrije: šta već trudiš učitelja? A Isus odmah čuvši riječ što rekoše reče starješini: Ne boj se, samo vjeruj. I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva, I dođe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki. I ušavši reče im: šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojčina i mater koji bijahu s njim i uđe gdje ležaše djevojka. I uzevši djevojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: Djevojko, tebi govorim, ustani. I odmah usta djevojka, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: Podajte joj nek jede. (5:35-43)”


„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima. I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelina ubijeliti na zemlji. (9:2-3)”


„I dođoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. I učaše govoreći im: Nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu. I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuđaše nauci njegovoj. (11:15-18)”


„I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. A neki se srđahu govoreći: Za što se to miro prosipa tako? Jer se mogaše zanj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. A Isus reče: Ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelije ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin. (14:3-9)”


„I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga. I vidjevši Petra gdje se grije pogleda nanj i reče: I ti si bio s Isusom Nazarećaninom. A on se odreče govoreći: Ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe na polje pred dvor: i pijetao zapjeva. I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: Ovaj je od njih. A on se opet odricaše. I malo za tijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: Va istinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. A on se poče kleti i preklinjati: Ne znam toga čovjeka za koga vi govorite. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: Dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati. (14:66-72)”


„A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu. A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni učinili krv. I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše. A Pilat im odgovori govoreći: Hoćete li da vam pustim cara Judejskoga? Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenički. Ali glavari sveštenički podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti. A Pilat opet odgovarajući rekne im: A šta hoćete da činim s tijem što ga zovete carem Judejskijem? A oni opet povikaše: Raspni ga. A Pilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iza glasa vikahu: Raspni ga. A Pilat želeći ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu. (15:6-15)”


„I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu. I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koja iđaše iz polja, da mu ponese krst. I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje će reći: košturnica. (15:20-22)”


„I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreći: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znači: Bože moj! Bože moj! za što si me ostavio? I neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: Eno zove Iliju. A jedan otrča te napuni sunđer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreći: Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine. A Isus povika iza glasa, i izdahnu. I zavjes crkveni razadrije se na dvoje s vrha do na dno. A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reče: Zaista čovjek ovaj sin Božij bješe. A bijahu i žene koje gledahu iz daleka, među kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija, Koje iđahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim. (15:34-41)”


„I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa. I vrlo rano u prvi dan nedjelje dođoše na grob oko sunčanoga rođaja, I govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. I ušavši u grob vidješe mladića obučena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. A on im reče: Ne plašite se, Isusa tražite Nazarećanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. Nego idite kažite učenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo ćete ga vidjeti kao što vam reče. I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikome ništa ne kazaše, jer se bojahu. A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam đavola. A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. I oni čuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. A po tom javi se na putu dvojici od njih u drugome obličju, kad su išli u selo. I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrđu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; I reče im: Idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelije svakome stvorenju. Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje, osudiće se. A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojijem izgoniće đavole; govoriće novijem jezicima; . uzimaće zmije u ruke; ako i smrtno što popiju, ne će im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće. A Gospod pošto im izgovori uze se na na nebo, i sjede Bogu s desne strane. A oni iziđoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđiva znacima koji su se po tom pokazivali. Amin. (6:1-20)”